U noći prepunoj sjaja,
u jednoj od onih najljepših noći,
kad jasno vidiš kako zvijezda pada
pogledaj dobro i vidjećeš,
bezbroj izgubljenih duša što
nebeskim prostranstvima luta.
U noći, kada mjesec ima čudesnu moć
kada ti pogled zvjezdano nebo krade
oslušni dobro i moraćes čuti
lutajuće duše pjevaju balade.
Oslušni, možda čuješ
i neki poznat glas
jer to su duše naroda tvog
kojemu je jedino još nebo ostalo
kao zadnja nada za spas.
U noći, jasnijoj od mnogih noći,
hiljade svijeća zapali sine,
za umorne duše naroda svog,
možda im makar malo ublažis bol,
na dugom, predugom, putu njihovom.
Zapali svijeće i pomoli se
tiho za njihov mir
jer i ti si dio njihovog stradanja,
dio njih i ne zaboravi nikad,
kada su noći posebno jasne,
tužne zvuke začućeš tad,
to je, sine, vapaj naroda tvog,
njihovih duša lutajućih, tužnih,
najtužnija lutajuća balada.
( ’98.godine )