Miriše mart

Mart je kao i onda,
kao što i opet će biti
i sunce na obzorju zracima svojim
tuđe snove obasjava…

Između iluzija cvatu ljubičice
stidljivo, nestvarnim mirisom sanja…

A noću, pod svjetlošću čarobnog fenjera
i bezbroj sjanjih nebeskih lampiona
s mirisom proljeća i čežnja miriše,
i čuješ i što se ne čuje i vidiš
i ono čega nema i neće biti.

Mart je, mjesec snova,
onih dosanjanih, što ih sunce
na obzorju stidljivo otkrije
i onih nedosanjanih što
zauvijek ostaju u martovskoj tihoj noći
da svjetle čarobnom svjetlošću
i mirišu opojnim mirisom nedorečenosti,
mirisom tajnih nebeskih odaja
u koje ne mogu svi ući…

Mart je i opet će biti
ali ni jedan neće imati isti san.