Odseliše odselišta u zaseok više kuća
Kraj poljana sjenokosa
Odseliše da ne vrate
Odseliše da ne zovu
Imenima da ne jave
Da ne zovu ono što je ostalo poimenično
Ako je išta ostalo dalje od ovih grobova
Od Lončevine od Popova guvna
Ako je ostalo kuća i kućišta
Vratit će se oni ako povratka ima
Ako se moguće vratiti u ništa za ništa
Doćiće oni nadam se ponovo
Zvaće me na njihova ognjišta
Neću više dolaziti nema mi povratka
Da se vraćam bilo bi kasno
Bilo bi sporo za sve osim za moju prošlost
Bilo bi prazno za moju sadašnjost
Nema me među povratnicima neće me ni biti
Među onima koji bitišu u prošlosti
Koji su od danas do sjutra
Oni prošli ne i budući njih nema
Nema ni mene među njima
Dok su im dupe miraz Odselišta
Kasno sam shvatio
Da granica nije tamo gdje se čovjek graniči
Da čovjek nije riječ
Da nije odbrana poštenja
Čovjek je čovječe šaka klinaca
Metar žiće kvadrat pločica
Čovjek je čovječe bio i ostao čovjek
O čemu neznam i neumijem s tobom pričati
Danas me uzalud pokušavaju naučiti
Tim jezikom neznam i neumijem govoriti