Ponekad pomislim da se život ruši,
i osjetim boli tad u praznoj duši;
tad poželim da me grle ruke meke,
kao nekad tvoje pored naše rijeke.
/
Sad plivam vrtlogom ljubavnog nemira,
i gorim za svjetlost na kraju svemira;
nestala je sreća, suza mi oku –
sad osjećam tugu, k’o more duboku.
/
Tišina odzvanja dok mi duša plače,
a bol srce steže podmuklo sve jače;
ko ti kose mrsi dok te mjesec kupa
nad usnulom rijekom gdje plakasmo skupa?
(Прочитано: 41 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.289.399 пута)
Gorim za svetlost na kraju svemira….Mmmmmmmm,fantastican stih….
Odlicno!Da nije te patnje,ne bi bilo ni ovakvih pesma,pa je ponekad obozavam, i svoju i tudju…Sta ces,to nam je jedan od gradivnih materijala,pa zidajmo,sta cemo drugo…Spomenie od reci ne mogu da nam sruse…..Drago mi je sto te moj opus zainteresovao i ja sam od skoro u ovom jatu,ali sam dosta objavljivala,ponesena atmosferom i time da sam medju sebi slicnima,kao sto ti rece,bez oholosti,licemerja…
Zelim ti da se osecas jednako divno kao i ja svih ovih dana sa dragim kolegama…
Ima tu jedna pesma koju skoro napisah i namenih svima na blogu..pronadji i ti sebe, volela bih to…
Buketic za tebe od srca,
Pesma se zove NIKADA…..Prokomentarisi,kuckamo se…
Ja pronašla NIKADA i dala sam prijedlog za novu pjesmu, sličnu (a, ipak različitu) ovoj. Hvala za divan buketić.
Gorim za svetlost na kraju svemira…- zar nije lijepo gorjeti (bilo na ovaj ili onaj način) – vatra je vatra; bar pjesnicima nije teško da od ”vatre” naprave onu ”pravu” i da se razlije po tijelu – sjeti se:
…jer ti ona svojom snagom
adrenalin digne.
Ma svaku majusnu vlas na telu,a kamoli drugo…..pesme su CVECE MOJE, KAD SE PESMA RODI,naci ces sve naslove koji velicaju vatru uma,koji gori jace od svih drugih pozara….pozar misli je neugasiv i kada sve drugo zgasne….i rada sam goreti i makar izgorela u najjacem kada me bude obuzeo….a u drustvu je sve lakse…
sa vama se lakse i zivi i strada….
odoh da piskaram….mozda ispadne nesto….
Predlog za naslov,interesantno…..prihvatam izazov,draga moja….
Aleksandra, vjerujem u tebe i očekujem lijepu pjesmu sa puno optimizma, a ti to možeš. Samo naprijed!!!
Mislila sam da to nije bitno, ali…. (možda bi trebalo da se zna) – ova pjesma se nalazi u ZBORNIKU ”GARAVI SOKAK” – DVADESETI MEĐUNARODNI SUSRET PESNIKA; Inđija, 2009. – strana 343.
