Ka zvezdama
Dan za danom, suton pada
puste sanje, prazni snovi
nista nije ko nekada,
niko zivot ne ponovi
Milovanja pamte dane
ruke ove u svom stazu
stare, grube, izborane
prodje nase, k’o da kazu.
Oci ove sto su htele
ka zvezdanom moru gore
detinjasto-vragolaste i vesele
setom nekom sada zbore.
Samo dusa preko druma
nedozvana, luda, mlada,
nerazumna, rubom uma,
ista ona od nekada.
Milorad J. Nikic
(Прочитано: 42 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.312.321 пута)
Uh sto si danas vrijedan Milorade -nema gdje te nema!
U svakom slucaju-divnu poeziju pises-pa svejedno gdje da te covjek cita!