Sat – Miro Beribaka

 SAT

Pijesak se sljeva

u donju komoru,

uz zaglušujuću buku

svjetova spoljnih.

Srce pjeva

ritmom tam-tama,

sam sebi stežem ruku!

Da zatvorim krug…

Radujem se sa strahom,

svakom svanuću,

plaćam ga sa dva nova dana,

otmjeno i galantno,

da ne bih, sa uzdahom

u trenu nestao,

da me ne ubije, bol starih rana!

Da me leptiri ne odnesu…

K’o dječak mladjani

prvom brijanju,

nestrpljivo, raduju se noći

svanula jutra,

guraju se dani

niz usko grlo…

Budem li htio, hoću li moći,

okrenuti sat?

(C) Miro Beribaka