GLUVO NEKO DOBA

GLUVO NEKO DOBA Hiljadu reči prazan odjek mudrosti se nadmudruju na kraju svi trguju a duše nema ili ostala gluvonema ne želi da zna šta joj to neko sprema gluvo neko doba gde svi pričaju a niko ne čuje svako misli da sam može da mudruje a život ne čeka da ga neko čuje prolazi … Настави са читањем “GLUVO NEKO DOBA”

GLUVO NEKO DOBA

Hiljadu reči
prazan odjek
mudrosti se nadmudruju
na kraju svi trguju


a duše nema

ili ostala gluvonema
ne želi da zna
šta joj to neko sprema

gluvo neko doba
gde svi pričaju
a niko ne čuje

svako misli da sam
može da mudruje

a život ne čeka
da ga neko čuje

prolazi
svi nešto pričaju
u pauzama smišljaju
šta će dalje da govore

svi samo po svome
gluvo doba
gluva noć
misle ljudi
ta nemoć
sama će proć’

zašto bi nekog slušali!

15.06.2015

MIR ~ milka vukic v.

. Neliju se suze kajanja… Ne trebam sažaljenja…. Potrebno mi malo mira,   Bože, da li sam ga zaslužila!? . Može se najesti s praznog stola, Voda piti s prljavog izvora, Prositi milostinja od dobročinitelja…. Nek je duša samo mirna. . Mogu biti bolnija  -no ikada pre… Može biti i što biti nemože… Sanjam, ipak, … Настави са читањем “MIR ~ milka vukic v.”

.

Neliju se suze kajanja…

Ne trebam sažaljenja….

Potrebno mi malo mira,

 

Bože, da li sam ga zaslužila!?

.

Može se najesti s praznog stola,

Voda piti s prljavog izvora,

Prositi milostinja od dobročinitelja….

Nek je duša samo mirna.

.

Mogu biti bolnija  -no ikada pre…

Može biti i što biti nemože…

Sanjam, ipak, bolja vremena…

Mir molim…To i svima govorim….

.

ADAGIO ZA PLES TETREBA – Nena Miljanović

Ne treba meni pozorje ljubavi: Sveće i crvene ruže Romantični refreni  i skupo vino I zamagljen pogled  preko ruba čaše Ništa Iz igre zavođenja   Nemojmo Ostavimo to onima kojima treba  teatralnost I sve to već viđeno  u jeftinim filmovima Jer Ako mi glas tvoj  jednom ne bude muzika I ne budem ga čula kao … Настави са читањем “ADAGIO ZA PLES TETREBA – Nena Miljanović”

Ne treba meni pozorje ljubavi:

Sveće i crvene ruže

Romantični refreni  i skupo vino

I zamagljen pogled  preko ruba čaše

Ništa

Iz igre zavođenja

 

Nemojmo

Ostavimo to onima kojima treba  teatralnost

I sve to već viđeno  u jeftinim filmovima

Jer

Ako mi glas tvoj  jednom ne bude muzika

I ne budem ga čula kao  Simfoniju Ljubavi

Ne  bi mi bilo dovoljno tada

Ni novi Albinonijev Adagio da napišu samo za mene

Ne bi mi talasali dušu ni ti najlepši tonovi

Kao tvoj golicavi promukli šapat

Ni sve sveće sveta da planu

Ne bi  mi zapalile iskre u očima i požar u krvi

Kad izbledimo iz ljubavi u blaziranost

 

Dragi moj

Ne palimo sveće noćas i nikad

Plakaću neutešno

Plakaću

Jer palićemo ih za pokoj ljubavi

Tada

Uzalud bih pila  vino sa tobom

Jer ni najjače me ne bi opilo

Kao obično prisno  veče sa tobom sada:

Gledala bih te preko čaše u čudu

I pitala se bolno trezna

Zašto pijem vino sa strancem

Gluva i nevoljena

U tami