DA MI JE MOĆ DA ZAUSTAVIM VREME – Bojan Djurica

       DA MI JE MOĆ DA ZAUSTAVIM VREME Da mi je moć da zaustavim vreme, Bar na jedan sekund, tren, Mislim da bi to bio onaj trenutak u kojem je bila moja, a ja njen. Da mi je moć da zaustavim vreme, Prestao bih dane sa samoćom da delim jer bih mogao kad god poželim … Настави са читањем “DA MI JE MOĆ DA ZAUSTAVIM VREME – Bojan Djurica”

 

 

 

 DA MI JE MOĆ DA ZAUSTAVIM VREME

Da mi je moć da zaustavim vreme,
Bar na jedan sekund, tren,
Mislim da bi to bio onaj trenutak
u kojem je bila moja, a ja njen.

Da mi je moć da zaustavim vreme,
Prestao bih dane sa samoćom da delim
jer bih mogao kad god poželim
da se probudim na usnama njenim

Da mi je moć da zaustavim vreme,
ne bi ti stanovala kod mene Tugo.
Jer ja bih zaustavio onaj momenat,
kada me je grlila dugo dugo.

Kaži mi kako da zaustavim vreme  ?
Otkrij mi, pustiću beskraj u dušu tvoju.
Jer to mi se čini jedini način
da odagnam setu svoju.

Da mi je moć da zaustavim vreme,
sačekao bih je prvo da zaspe
pa bih zaustavio onaj trenutak
milion zvezda kad se po nebu raspe

 Jer želim da sanja snove lepe
pa nek joj Mesec i zvezde i u snu sjaje
da imam moć da zaustavim vreme
to je momenat koji bih hteo da traje

A onda bih se krišom primakao
Tom licu, telu  i očima – snenim
i u večnost bih pretvorio onaj trenutak
kad sam je poljubio u snovima njenim

 © Bojan Djurica, 2012

Reka moga zivota -Miladinovic Sandra

Reka moga zivota Sanjivo prolece polako se nazire, kroz vrleti moga kraja sunce prati me, a, zubor reke sto tece opija moja cula! Od nje mi se ne odvaja, zaspala bih na obali tu –ja!! Volela bih da spojim dobro i zlo i ako moram da odem negde daleko, lako se opet vratim, mislima i … Настави са читањем “Reka moga zivota -Miladinovic Sandra”

Reka moga zivota

Sanjivo prolece polako se nazire,

kroz vrleti moga kraja sunce prati me,

a, zubor reke sto tece opija moja cula!

Od nje mi se ne odvaja, zaspala bih na obali

tu –ja!!

Volela bih da spojim dobro i zlo

i ako moram da odem negde daleko,

lako se opet vratim,

mislima i korakom na prag moj stari….

Nece mahovina zarasti moje staze,

i crkva Svete Petke bice tu,

i moje mesto zvace se istim imenom!

Ljudi koje volim zivece ovde,

pevace kada tece vino ili  se pije rakija vruca,

brace kukuruze, znjati psenicu,

i svetlavci ce mi jednoga dana opet

sletati na ruku!

Sanjivo prolece polako se nazire,

kroz vrleti moga kraja sunce prati me,

a , zubor reke sto tece opija moja cula!

Od nje mi se ne odvaja, zaspala bih na njenoj obali

tu –ja!

Zubor zubori nesto govori-Rasina reka moga zivota,

Zubor zubori nesto govori- vekovima znana  je njena lepota!

© Miladinovic Sandra

 

Borislava DVORANAC, N O Ć

Borislava DVORANAC N O Ć Noći ne puštaš zoru i moj san surova prema robu cvet ugrejala nisi obrisa suzu zveri zavlada danom u crvenom lišću nada suzama vatru palim u smrti se rađam _____________________________ Iz moje knjige ,,Pastuv i srna” (2012.) – ciklus ,,Plač anđela”

Borislava DVORANAC

N O Ć

Noći
ne puštaš zoru
i moj san

surova prema robu
cvet ugrejala nisi

obrisa suzu zveri
zavlada danom

u crvenom lišću
nada

suzama vatru palim

u smrti se rađam
_____________________________
Iz moje knjige ,,Pastuv i srna” (2012.)
– ciklus ,,Plač anđela”