DRVO

Samo izlomljena krosnja naroda,sto u beg od bega stize pred dvor, u poslednjoj nadi Rojalno prirodna Kob, Sudbina uklesana, u kamenu nekih gresaka predaka, Memoar, njihovih spomenika , Ne rodjenje nashih gresaka , Buducnost svakog kipa vladara bice zapisan u istoriji sa namerom, I u narodu sa vecnom srpskom greskom ponosa . Moja buduca greska … Настави са читањем “DRVO”

Samo izlomljena krosnja naroda,sto u beg od bega stize pred dvor, u poslednjoj nadi Rojalno prirodna
Kob,
Sudbina uklesana, u kamenu nekih gresaka predaka,
Memoar, njihovih spomenika ,
Ne rodjenje nashih gresaka ,
Buducnost svakog kipa vladara bice zapisan u istoriji sa namerom,
I u narodu sa vecnom srpskom greskom ponosa .
Moja buduca greska je ponos ponosa .
Ja sam onaj sto ceka i ne ume da vaga pravilno ,
digitalno precizno,
Ja sam onaj sto to ne zeli,
I ume da ne ume .
Ja sam ono ja sto govori o sebi, sa bitnom razlikom
nesvest je svesna svih mojih zabluda .
Ja sam svesnost sebe odrecitovao u sebi ,
Ja sam sve ovo doziveo,zivim,u stihu
Ja zivim da nikada ne bih saznao na kraju tacku
Ja ne volim zareze ,,,
Ja zapravo volim sve vas sto ste suvise mali da shvatite ,
Velikani ce biti otpisno ,odrican uhhh
zar da biografisem mashtu ?
Da li iko od vas zna da poezija nije poezija

 

 

 

 

 

 

Odavno… Arsenije Lalatović

Odavno Odavno me nema… Ali sam živ… Nekako se ganjam… Sa kobima života… Dok ponoć otkucava… Budi se proljeće… Iskri treperi… Dašak lahor dok… Obraze miluje… Odavno me nema… U ovome svijetu… Možda nikada… Nijesam ni bio… I na koncu riječ… Ostaje pusta… Dok lahor treperi… U poznu noć…

Odavno

Odavno me nema…
Ali sam živ…
Nekako se ganjam…
Sa kobima života…
Dok ponoć otkucava…
Budi se proljeće…
Iskri treperi…
Dašak lahor dok…
Obraze miluje…
Odavno me nema…
U ovome svijetu…
Možda nikada…
Nijesam ni bio…
I na koncu riječ…
Ostaje pusta…
Dok lahor treperi…
U poznu noć…