Bez odgovora — Marina Adamović

izgovoriš li istinu izgovoriš li … svrake se smeju ulicama mačke lupaju praznim činijama sve je kao nekada naličja bez druge strane istina odbrojava začuđene poglede i pita a kako ja pdoh sa oblaka umohulni stvore

izgovoriš li istinu

izgovoriš li …

svrake se smeju ulicama

mačke lupaju praznim činijama

sve je kao nekada

naličja bez druge strane

istina odbrojava

začuđene poglede

i pita

a kako ja pdoh sa oblaka

umohulni stvore

Пеко Лаличић, МОЈ АФОРИЗАМ

Пеко ЛАЛИЧИЋ МОЈ АФОРИЗАМ: УХВАТИЛИ СМО ЗАЛЕТ БЕЗ ПО МУКЕ. А КАКО ОДСКОЧИТИ, СТО МУ МУКА ?!

Пеко ЛАЛИЧИЋ

МОЈ АФОРИЗАМ:

УХВАТИЛИ СМО ЗАЛЕТ БЕЗ ПО МУКЕ.
А КАКО ОДСКОЧИТИ, СТО МУ МУКА ?!

PONOR – Ljubodrag Obradović

PONOR Ti ja, na steni, zubu vremena. Ti i ja, dva kipa, teškog za obradu kamena. Ti i ja sami, dok kiša sipa. Pogled tvoj, u mojim očima, lik tvoj, u mom sećanju, usne tvoje, na mojima… Ti i ja, sjajna prošlost u bednom izdanju. Tako smo blizu, pogledi se miluju. Tako smo blizu, u … Настави са читањем “PONOR – Ljubodrag Obradović”

PONOR

Ti ja,
na steni,
zubu vremena.
Ti i ja,
dva kipa,
teškog za
obradu kamena.
Ti i ja sami,
dok kiša sipa.

Pogled tvoj,
u mojim očima,
lik tvoj,
u mom sećanju,
usne tvoje,
na mojima…
Ti i ja,
sjajna prošlost
u bednom izdanju.

Tako smo blizu,
pogledi se miluju.
Tako smo blizu,
u isti mah tako daleko.
Želje nam se dodiruju,
ali ponor je između nas.

Dubok i okrutan,
nepremostiv, neosvojiv,
surov i beskrajan,
ponor je između nas.

(C) Ljubodrag Obradović

Te noći – Marina Adamović

te noći bor je … Mesec …  zavarao injem bacio korenju… zvezde … sa  zastora pejzaža . opipavam u tami gde mi je nestalo uplašeno oko . prolazim kroz posramljeno obnaženo i raspeto nebodarje . osećam… ja sam te noći ostala bez sebe (C) Marina Adamović

te noći

bor je … Mesec …  zavarao injem

bacio korenju… zvezde

… sa  zastora pejzaža

.

opipavam u tami

gde mi je

nestalo

uplašeno oko

.

prolazim kroz

posramljeno

obnaženo

i

raspeto nebodarje

.

osećam…

ja sam te noći ostala bez sebe

(C) Marina Adamović

Peko Laličić, ONAJ O KOME SE PEVA, POSTOJI

Peko LALIČIĆ ONAJ O KOME SE PEVA, POSTOJI – J e l e n i V. C v e t k o v i ć Čim postoje nečiji koraci i senka pritajena u svakoj sobi dodir na garderobi i nemir što opire se snu to nije san jer onaj o kome se peva nije odjek … Настави са читањем “Peko Laličić, ONAJ O KOME SE PEVA, POSTOJI”

Peko LALIČIĆ

ONAJ O KOME SE PEVA, POSTOJI

– J e l e n i V. C v e t k o v i ć

Čim postoje nečiji koraci
i senka pritajena u svakoj sobi
dodir na garderobi
i nemir što opire se snu
to nije san
jer onaj o kome se peva
nije odjek odbačenih stvari
i ako dušu preseca na dvoje
ne odbacuje se lako

on postoji

Presuda — Marina Adamović

bila sam smela devojčica i zaljubila se u Bodlera . kad je veče otkucalo USTAJ majci sam rekla odoh ja da spavam nežno me je poljubila a ja sam ga krišom povela sa sobom . bilo je to na današnji dan pre tridesetak godina pitao me je i šta ćemo sada izvršićemo samoubistvo čoveče iz … Настави са читањем “Presuda — Marina Adamović”

bila sam smela devojčica

i

zaljubila se u Bodlera

.

kad je veče otkucalo

USTAJ

majci sam rekla

odoh ja da spavam

nežno me je poljubila

a ja sam ga krišom povela sa sobom

.

bilo je to na današnji dan

pre tridesetak godina

pitao me je

i šta ćemo sada

izvršićemo samoubistvo

čoveče iz snova

ako ga već nismo izvršili

gušeći zbog sveta unetnost u sebi

.

ne može se živeti bez

reči

izusti Bodler

u paučini noćne tišine

Bodleru — Marina Adamović

оči pričaju bez predrasuda nebo je ispisana strana držim glavu levom rukom i čujem kao precrtava tačku nema kraja drami o paunovom repu ne sme me iskušati njihanje njihovog slavnog paperja (zaveštanog mom carskom visočanstvu) o muzo muzo nomen nescio muzo

оči pričaju bez predrasuda

nebo je ispisana strana

držim glavu levom rukom

i čujem kao precrtava tačku

nema kraja drami

o paunovom repu

ne sme me iskušati njihanje

njihovog slavnog paperja

(zaveštanog mom carskom visočanstvu)

o muzo muzo

nomen nescio

muzo

*** — Marina Adamović

krenula sam do kedrove šume bilo je pretesno u dolu sa muljem raskopčala sam srce da prima zvuke frule vodilje teško sam disala tih dana krv se sledila u venama od stakla krenula sam do kedrove šume ako me to avet ne prati u snu

krenula sam do kedrove šume

bilo je pretesno u dolu sa muljem

raskopčala sam srce

da prima zvuke frule vodilje

teško sam disala tih dana

krv se sledila u venama od stakla

krenula sam do kedrove šume

ako

me

to

avet

ne

prati

u

snu

Možda… Arsenije Lalatović

Možda… Odavno me nema… Živ sam… Dok prsti tragove Ostavljaju na okno Ćutim a bečim U olovnu noć Dok kurjak zauvija U sniježne smetove Možda je on U inat… moj brat A možda? Ko zna

Možda…

Odavno me nema…

Živ sam…

Dok prsti tragove

Ostavljaju na okno

Ćutim a bečim

U olovnu noć

Dok kurjak zauvija

U sniježne smetove

Možda je on

U inat… moj brat

A možda? Ko zna