izgovoriš li istinu
izgovoriš li …
svrake se smeju ulicama
mačke lupaju praznim činijama
sve je kao nekada
naličja bez druge strane
istina odbrojava
začuđene poglede
i pita
a kako ja pdoh sa oblaka
umohulni stvore
Добродошли!
izgovoriš li istinu izgovoriš li … svrake se smeju ulicama mačke lupaju praznim činijama sve je kao nekada naličja bez druge strane istina odbrojava začuđene poglede i pita a kako ja pdoh sa oblaka umohulni stvore
izgovoriš li istinu
izgovoriš li …
svrake se smeju ulicama
mačke lupaju praznim činijama
sve je kao nekada
naličja bez druge strane
istina odbrojava
začuđene poglede
i pita
a kako ja pdoh sa oblaka
umohulni stvore
Пеко ЛАЛИЧИЋ МОЈ АФОРИЗАМ: УХВАТИЛИ СМО ЗАЛЕТ БЕЗ ПО МУКЕ. А КАКО ОДСКОЧИТИ, СТО МУ МУКА ?!
PONOR Ti ja, na steni, zubu vremena. Ti i ja, dva kipa, teškog za obradu kamena. Ti i ja sami, dok kiša sipa. Pogled tvoj, u mojim očima, lik tvoj, u mom sećanju, usne tvoje, na mojima… Ti i ja, sjajna prošlost u bednom izdanju. Tako smo blizu, pogledi se miluju. Tako smo blizu, u … Настави са читањем “PONOR – Ljubodrag Obradović”
PONOR
Ti ja,
na steni,
zubu vremena.
Ti i ja,
dva kipa,
teškog za
obradu kamena.
Ti i ja sami,
dok kiša sipa.
Pogled tvoj,
u mojim očima,
lik tvoj,
u mom sećanju,
usne tvoje,
na mojima…
Ti i ja,
sjajna prošlost
u bednom izdanju.
Tako smo blizu,
pogledi se miluju.
Tako smo blizu,
u isti mah tako daleko.
Želje nam se dodiruju,
ali ponor je između nas.
Dubok i okrutan,
nepremostiv, neosvojiv,
surov i beskrajan,
ponor je između nas.
(C) Ljubodrag Obradović
te noći bor je … Mesec … zavarao injem bacio korenju… zvezde … sa zastora pejzaža . opipavam u tami gde mi je nestalo uplašeno oko . prolazim kroz posramljeno obnaženo i raspeto nebodarje . osećam… ja sam te noći ostala bez sebe (C) Marina Adamović
te noći
bor je … Mesec … zavarao injem
bacio korenju… zvezde
… sa zastora pejzaža
.
opipavam u tami
gde mi je
nestalo
uplašeno oko
.
prolazim kroz
posramljeno
obnaženo
i
raspeto nebodarje
.
osećam…
ja sam te noći ostala bez sebe
(C) Marina Adamović
Peko LALIČIĆ ONAJ O KOME SE PEVA, POSTOJI – J e l e n i V. C v e t k o v i ć Čim postoje nečiji koraci i senka pritajena u svakoj sobi dodir na garderobi i nemir što opire se snu to nije san jer onaj o kome se peva nije odjek … Настави са читањем “Peko Laličić, ONAJ O KOME SE PEVA, POSTOJI”
Peko LALIČIĆ
ONAJ O KOME SE PEVA, POSTOJI
– J e l e n i V. C v e t k o v i ć
Čim postoje nečiji koraci
i senka pritajena u svakoj sobi
dodir na garderobi
i nemir što opire se snu
to nije san
jer onaj o kome se peva
nije odjek odbačenih stvari
i ako dušu preseca na dvoje
ne odbacuje se lako
on postoji
bila sam smela devojčica i zaljubila se u Bodlera . kad je veče otkucalo USTAJ majci sam rekla odoh ja da spavam nežno me je poljubila a ja sam ga krišom povela sa sobom . bilo je to na današnji dan pre tridesetak godina pitao me je i šta ćemo sada izvršićemo samoubistvo čoveče iz … Настави са читањем “Presuda — Marina Adamović”
bila sam smela devojčica
i
zaljubila se u Bodlera
.
kad je veče otkucalo
USTAJ
majci sam rekla
odoh ja da spavam
nežno me je poljubila
a ja sam ga krišom povela sa sobom
.
bilo je to na današnji dan
pre tridesetak godina
pitao me je
i šta ćemo sada
izvršićemo samoubistvo
čoveče iz snova
ako ga već nismo izvršili
gušeći zbog sveta unetnost u sebi
.
ne može se živeti bez
reči
izusti Bodler
u paučini noćne tišine
оči pričaju bez predrasuda nebo je ispisana strana držim glavu levom rukom i čujem kao precrtava tačku nema kraja drami o paunovom repu ne sme me iskušati njihanje njihovog slavnog paperja (zaveštanog mom carskom visočanstvu) o muzo muzo nomen nescio muzo
оči pričaju bez predrasuda
nebo je ispisana strana
držim glavu levom rukom
i čujem kao precrtava tačku
nema kraja drami
o paunovom repu
ne sme me iskušati njihanje
njihovog slavnog paperja
(zaveštanog mom carskom visočanstvu)
o muzo muzo
nomen nescio
muzo
krenula sam do kedrove šume bilo je pretesno u dolu sa muljem raskopčala sam srce da prima zvuke frule vodilje teško sam disala tih dana krv se sledila u venama od stakla krenula sam do kedrove šume ako me to avet ne prati u snu
krenula sam do kedrove šume
bilo je pretesno u dolu sa muljem
raskopčala sam srce
da prima zvuke frule vodilje
teško sam disala tih dana
krv se sledila u venama od stakla
krenula sam do kedrove šume
ako
me
to
avet
ne
prati
u
snu
Peko LALIČIĆ MOJ AFORIZAM: SVI SMO MI U ISTOM LONCU, SAMO ŠTO PONEKO KUVA.
Možda… Odavno me nema… Živ sam… Dok prsti tragove Ostavljaju na okno Ćutim a bečim U olovnu noć Dok kurjak zauvija U sniježne smetove Možda je on U inat… moj brat A možda? Ko zna
Možda…
Odavno me nema…
Živ sam…
Dok prsti tragove
Ostavljaju na okno
Ćutim a bečim
U olovnu noć
Dok kurjak zauvija
U sniježne smetove
Možda je on
U inat… moj brat
A možda? Ko zna