NASLON
Sanjam te ohola podla i prazna u naslonu
Bijednog ko bijeda svaka pohlepna
Na pragu izlizanoig kamena od stopala
Svojom bijedom se na moja pleća naslonjaš
Misliš dok hodaš lagano oko naslona
I prosiš bijednu milost iz prošlih kajanja
Od onih koji ti kupiše benzin i olizaše stope
A ti ih pogleda blijedo preko ramena
Misliš darovao si sebe svojim imenom
Prijetiš onima koji su za mnoge tvoje oko
Mene koji te prepoznajem nemoćna i prazna
Možeš ponovo danas da mrziš ko nekada
Ne naslanjaj se na jutarnju maglu
Okreni ruke put zalaska sunca nijemo
Izađi na vrh ulice popločane lažima
Jer su i zalasci ponekad nova svitanja
(Прочитано: 35 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.044.034 пута)