KAD SAM BILA DEVOJKA BEZ MLADIĆA- Jelena Đurašković

I opet je pred školom onaj mladić crni čekao svoju devojku plavu; da baš onu što se u klupi nestašno vrpoljila, minute do kraja časa brojila, a zvono nikako da zazvoni. Šetkao je ispred škole. Vreme mu se činilo sporim. Čekao je nestrpljiv,zanesen,zaljubljen. Čekao je svoju dragu. A kad je zazvonilo zvono za kraj posljednjeg … Настави са читањем “KAD SAM BILA DEVOJKA BEZ MLADIĆA- Jelena Đurašković”

I opet je pred školom onaj mladić crni
čekao svoju devojku plavu;
da baš onu što se u klupi nestašno vrpoljila,
minute do kraja časa brojila,
a zvono nikako da zazvoni.
Šetkao je ispred škole.
Vreme mu se činilo sporim.
Čekao je nestrpljiv,zanesen,zaljubljen.
Čekao je svoju dragu.

A kad je zazvonilo zvono za kraj posljednjeg časa,
pogledom je lutao kroz gomilu đaka,tražeći nju.
A onda ju je spazio,kako mu nasmejana prilazi,
užurbanim korakom,veselim kretnjama,
licem obasjanim radošću.
Približili su se jedno drugom,
šapnuli nešto pogledima,
a onda pošli nekamo zajedno,
držeći se za ruke nerazdvojno.

Osmehnula sam se na to
i uzdahnula posle toga,
setivši se svojih želja
i svojih slatkih snova,
koji su nekima stvarnost,
a meni tako daleki.
Kako sam samo želela to isto,
a kako sam samo sama tada bila.
I nitko me nije čekao posle zadnjeg časa.
Sve jedno mi je bilo dal’ će da završi prije,
ili neku minutu kasnije.
Nitko me nije čekao,
nikome nisam žurila.
Sama sa svojim snovima i željama
gradila sam nadanja,
radovala se njima i tuđoj sreći
čekajući svoju.

JERES – Nena Miljanović

Ogrešenje o ljubav su slova i reči Moj Tvoja Okovi su to za oboje Kao naprsle karike koje spajaju ali ne drže Kidam ih Jer voleti nije vezivati I tkati mrežu sumnji oko tvojih nogu Oko svih tvojih koraka i svake misli Koje ne vode mome velikom JA Poričem takvu ljubav I kao jeretika spaljujem … Настави са читањем “JERES – Nena Miljanović”

Ogrešenje o ljubav su slova i reči
Moj
Tvoja
Okovi su to za oboje
Kao naprsle karike koje spajaju ali ne drže
Kidam ih
Jer voleti nije vezivati
I tkati mrežu sumnji oko tvojih nogu
Oko svih tvojih koraka i svake misli
Koje ne vode mome velikom JA

Poričem takvu ljubav
I kao jeretika spaljujem sebe
I nek je ovo samo teatralan način
Da se prikažem beljom i boljom crna ja
( ili je čak lukavstvo da te zadržim)
Pompezno se posipam pepelom
(Ne)srećna što postojiš slobodan i svoj
I plačem velikodušna i malodušna
Darovana najvećim darom
Toliko suprotnim sitnoj ženskoj prirodi
Sada kad nisam TVOJA i nisi MOJ
Sada sam tek Ljubav
I strašan bol
Kojim sam platila najskuplje od žene muškarcu
Slobodu izbora
Da odeš ili ostaneš

Ostaje li mi šta drugo?

OKRUTNA IGRA – Jelena Đurašković

Ti kažeš da me voliš, a ja te zavoleti ne mogu. Ja volim drugog već dugo, ali on ne voli mene. I tužna sam ja i tužan si ti. A onaj treći,kog već dugo želim srcem svim, možda je nesrećan i on jednako kao ja i ti. Možda i on voli drugu, a ona ne … Настави са читањем “OKRUTNA IGRA – Jelena Đurašković”

Ti kažeš da me voliš,
a ja te zavoleti ne mogu.
Ja volim drugog već dugo,
ali on ne voli mene.
I tužna sam ja
i tužan si ti.
A onaj treći,kog već dugo želim
srcem svim,
možda je nesrećan i on
jednako kao ja i ti.
Možda i on voli drugu,
a ona ne voli njega.
Ljubav se s nama igra
postajem svesna toga.

NAJKRAĆA PESMA – Dejan Ivanović

Stvarnost nažalost nije samo šareno cveće ni bistri potoci bajkovite iskre romantika već posvuda čemer i tuga viđena očima živih pesnika u dušama skrušenih nesrećnika

Stvarnost
nažalost
nije samo šareno cveće
ni bistri potoci
bajkovite iskre
romantika

već posvuda
čemer i tuga
viđena očima
živih pesnika
u dušama
skrušenih nesrećnika

VRLO KRATKA PESMA – Dejan Ivanović

Ponudila mu je netaknuti život pod ispucalom zemljom, presahlog rečnog korita; Darovao joj je bronzani osmeh. U tužnom hladu starih vrba, željnih vode slanog jezera, probudio se iz sna očaran. Definisanom, blistavom aurom sjaja sveća i gorkog plamena mača; Zbunjen jasnom prolaznošću. Raspoznavanjem estetike užasa. Jedinstvenog oblika čistog ipostasa …

Ponudila mu je netaknuti život
pod ispucalom zemljom,
presahlog rečnog korita;

Darovao joj je bronzani osmeh.
U tužnom hladu starih vrba,
željnih vode slanog jezera,

probudio se iz sna očaran.
Definisanom, blistavom aurom
sjaja sveća i gorkog plamena mača;

Zbunjen jasnom prolaznošću.
Raspoznavanjem estetike užasa.
Jedinstvenog oblika čistog ipostasa …

HALO HARY – Jelena Đurašković

Uzdrhtala, ustreptala, stojim pored telefona. Zvat ću, pa ipak neću, neću il’ hoću; idem, pa opet odustajem i vraćam ruku drhteću. A onda odlučih slušalicu dići, al’se pitah tada: “Pa šta ću mu reći? Kako da počnem i kako da svršim? Tko da ga zove,šta da mu rečem?” Da mu kažem:”Halo Hary, zbog tebe se … Настави са читањем “HALO HARY – Jelena Đurašković”

Uzdrhtala, ustreptala,
stojim pored telefona.
Zvat ću, pa ipak neću,
neću il’ hoću;
idem, pa opet odustajem
i vraćam ruku drhteću.

A onda odlučih slušalicu dići,
al’se pitah tada:
“Pa šta ću mu reći?
Kako da počnem i kako da svršim?
Tko da ga zove,šta da mu rečem?”

Da mu kažem:”Halo Hary,
zbog tebe se ovde jedno srce žari?”
Da mu šapnem da ga volim?
Ipak bolje ga ne zvati
kada ne znam što kazati.
A da samo ćutim i ne kažem ništa?
Ja ga moram zvati i glas njegov čuti.

Telefon već zvoni,a ja čekam,
uzdrhtala, ustreptala.
I zvoni još jednom i netko se javi.
Htedoh reći “Hary”,
al’ ne rekoh ništa,
samo ćuteh nemo.

A kad sam drugi put čula isti “halo”,
nežan halo,Haryev “halo”,
promucah samo drhtećim glasom:
Izvinite,ja kriv sam broj zvala,
a u tom času slušalica
samo što mi nije iz ruke pala.

LJUBAV JE KAO CVET-Jelena Đurašković

LJ ubav ja kao nežni cvetak U speva ako se pazi,osvežava,neguje. B ude li zanemarena sluti svršetak, A ti se tada začudiš:”Odjednom šta joj je? V idi, vene,život joj se gasi!” J ako se uzbudiš,teško ti je; E tad je već kasno ponavljati da si,da si… K oliko ti je uistinu i bilo stalo? A … Настави са читањем “LJUBAV JE KAO CVET-Jelena Đurašković”

LJ ubav ja kao nežni cvetak
U speva ako se pazi,osvežava,neguje.
B ude li zanemarena sluti svršetak,
A ti se tada začudiš:”Odjednom šta joj je?
V idi, vene,život joj se gasi!”

J ako se uzbudiš,teško ti je;
E tad je već kasno ponavljati da si,da si…

K oliko ti je uistinu i bilo stalo?
A ko se stvarno volelo,zašto se nije dalo?
O sećanja što su se krila,dal’ su i bila?

C vrkuću ptičice i to svet ulepšava,
V etar duva i nešto se dešava,
E piteti se dodaju da bi bilo jasno.
T ebi je bilo nebitno, pa dođe kasno.

DIPTIH – Nena Miljanović

DIPTIH o n Tom istrošenom muškarcu (ni po čemu posebnom) Posreći se da ga zavoli pesnikinja “krvnički i samoubilački” I u hiljadu svoji stihova mantri Pevala ga je i volela toliko Koliko to ni poezija ni običan čovek ne mogu podneti A da se ne ne uguše… …I on je voleo nju (koliko je umeo … Настави са читањем “DIPTIH – Nena Miljanović”

DIPTIH

o n

Tom istrošenom muškarcu
(ni po čemu posebnom)
Posreći se da ga zavoli pesnikinja
“krvnički i samoubilački”
I u hiljadu svoji stihova mantri
Pevala ga je i volela toliko
Koliko to ni poezija ni običan čovek ne mogu podneti
A da se ne ne uguše…
…I on je voleo nju
(koliko je umeo i smeo)
Dok je sebe video velikim
(kakvim su ga stvorili njeni stihovi)
I uzimao je od njene duše koliko ne može poneti
i davao od svoje koliko ne može podneti …

…Uplašen silinom njene ljubavi
Vratio se sebi kakav je bio pre nje
Tamo
Gde su i život
I ljubav
I on sam
Mali i s merom

o n a

Toj sredovečnoj ženi i osrednjoj pesnikinji
Dogodi se ljubav
Kakva se događa (ili ne događa) jednom u sto života
I u šestoj reinkarnaciji
U šest stotina pesama
Pevala ga je neumorno
Nesrećna jer nije dovoljno velika pesnikinja
Da nađe dovoljno veliku reč
Koliko je velika njena ljubav
Nesvesna
Da je u traganju za rečju
I posrćući za tim čovekom i svojim srcem
Ostavila dubok trag u poeziji
I dala više nego što je dobila
Jer dušu koju su joj uzeli ljubav i on
Nije joj vratila slava…

…Zauzvrat
(za pesme napisane njemu)
Poezija joj je dala veliko ime
Uzalud
Bez njega
Nije joj značilo ništa