RADE JOLIĆ Rekla je…

REKLA JE … Rekla je da me goniti treba Kao kakvu zvijer Rekla je da će mi sve zube polomiti Bude li još jednom U moju dušu ušla Da će me spaliti Pred razjarenom masom Kao vješticu Na sred trga Rekla je da me gledala pijanog Kako sam preplivavao ulicu iz objesti I da me … Настави са читањем “RADE JOLIĆ Rekla je…”

REKLA JE …

Rekla je da me goniti treba

Kao kakvu zvijer

Rekla je da će mi sve zube polomiti

Bude li još jednom

U moju dušu ušla

Da će me spaliti

Pred razjarenom masom

Kao vješticu

Na sred trga

Rekla je da me gledala pijanog

Kako sam preplivavao ulicu iz objesti

I da me vidjela

Kako se smijem svom ludilu

I dok urličem

Pokušavajući da uplašim BOGA

Rekla je da za svaku izgovorenu riječ

Treba da imam oružni list

Kaže

Riječima ubijam

Rekla je da će me povesti

Ravno đavolu

Pljunuvši na krst

Prinijela mi u poljubac

Skupljena usta

Da me pojede

 

RADE JOLIĆ E, pa, neka

E, PA, NEKA Neki vjetrovi i oblaci Oči povadiše gore Oko plavetnila A odade ih plastična kesa Ambalaža čovjeka ovog vijeka Ali neka A ti bi nešto da miriš Sa štetnim zubima Od onog R iz mog imena Najviše spominjanog kroz kletve A ja se smijem tebi krezuboj Kroz dno od čaše I tvom nadimku … Настави са читањем “RADE JOLIĆ E, pa, neka”

E, PA, NEKA

Neki vjetrovi i oblaci

Oči povadiše gore

Oko plavetnila

A odade ih plastična kesa

Ambalaža čovjeka ovog vijeka

Ali neka

A ti bi nešto da miriš

Sa štetnim zubima

Od onog R iz mog imena

Najviše spominjanog kroz kletve

A ja se smijem tebi krezuboj

Kroz dno od čaše

I tvom nadimku MIROTVORKA

E pa neka

Ti ugrija ruke i zube na šporetu

Ono radi fizike

Pa mi se ko zmija primače

I reče VOLIM TE RADE

A ja crkoh od smijeha

E pa neka

Dobro je što crkoh

Ali baš dobro

 

RADE JOLIĆ Još jedna ljbavna pjesma bez naslova

JOŠ JEDNA LJUBAVNA PJESMA BEZ NASLOVA   I baš kad sam obje ruke Prekinuo I baš kad sam obje noge u koljenu Izlomio I jezik zubima otkinuo I baš kad sam se I tvoga i moga Boga odrekao Dođe san ko izdajnik Sa zrnom u njedrima I reče JA SAM ONA Ne bih mu ja … Настави са читањем “RADE JOLIĆ Još jedna ljbavna pjesma bez naslova”

JOŠ JEDNA LJUBAVNA PJESMA BEZ

NASLOVA

 

I baš kad sam obje ruke

Prekinuo

I baš kad sam obje noge u koljenu

Izlomio

I jezik zubima otkinuo

I baš kad sam se

I tvoga i moga Boga odrekao

Dođe san ko izdajnik

Sa zrnom u njedrima

I reče

JA SAM ONA

Ne bih mu ja dozvolio

Nego on sam tako dođe

I ništa ne pita

Pa pod trudno srce oganj raspalio

A vatra ko vatra

Luda i vesela

Čeka miris nerođenog mesa

A bješe to ono zrno

Što ga ona i ja tražismo

Horizontalno golišavi i živi

Dok su nas jata kokošaka ubjeđivala

Da je njihovo

A mi im lijepo i nježno

Rekosmo

IŠ

I baš kad sebi iskopah vid

San reče

POGLEDAJ ME

I kad uši gogovski odsjekoh

On poče da pjeva

Da izluđuje

I mami

I kad mi srce u šaci otkuca kraj

Tada i on stade

Skide šešir

Zabaci frak

Pokloni se dostojanstveno

Zatim pogleda u svjetlost

Baš kao što rade glumci na pozornici

I reče

JA SAM NADA

I ništa mi drugo ne ostade

Nego da spavam

I njenim rukama da milujem

I njenim očima da gledam

I njenim jezikom da ljubim

I da ponovo čekam

Bezgrešno začeće novog života

RADE JOLIĆ Ovo je njena pjesma

OVO JE NJENA PJESMA Ulazio sam danas u stan I tražio te u svojoj vitrini Među figurama od alabastera I kristalnim čašama Gdje sam sebi obećao Da ću te čuvati Ako budeš sa mnom Gledao sam tu prazninu To crno ništa Taj vakuum koji sve guta I moju pesnicu I sto I knjige Poželio sam … Настави са читањем “RADE JOLIĆ Ovo je njena pjesma”

OVO JE NJENA PJESMA

Ulazio sam danas u stan

I tražio te u svojoj vitrini

Među figurama od alabastera

I kristalnim čašama

Gdje sam sebi obećao

Da ću te čuvati

Ako budeš sa mnom

Gledao sam tu prazninu

To crno ništa

Taj vakuum koji sve guta

I moju pesnicu

I sto

I knjige

Poželio sam da poskidam sva ogledala

I sve portrete sa zida

I da se isplačem

Dobro da se isplačem

I glavu bih zabio u zemlju

Ali se bojim

Da ne iznikne

Nešto grdno i mučno

Kao kolebanje

Crnokosa

Dugokosa

Poklanjam ti pjesmu

I znaj da koliko te sad volim

Mogu te voljeti još i mnogo više

A to me ubija

Jednom si poželjela da ti napišem pjesmu

Da se osjetiš nečijom

I ženom

I evo

Ona je tu

Crnokosa

Dugokosa

Znam da koliko te sad volim

Mogu te voljeti još i više

A to me ubija

I po navici otvaram prozor

I pomalo zaurlam

Ludosti moja

Nije ovo Leta

To je Lim

I ovaj čovjek nije Haron

Već sam to ja

I ne veslam

Nego se koprcam i davim

U tvojim i mojim Beranama

Ovo je tvoja pjesma

Znam da u njoj nema riječi

Koje će zatisnuti

Svaku poru na tvojoj koži

Ali znaj da ih imam još u sebi

Koje se kotrljaju i zveče

Po mojim ambisima

Crnokosa

Dugokosa

Poklanjam ti pjesmu

I znaj da koliko te sad volim

Mogu te voljeti još i mnogo više

A to me ubija

RADE JOLIĆ Četiri vrana konja

ČETIRI VRANA KONJA   I Pod kopitama četiri vrana konja U vodi i zemlji U vatri i vjetru Između znojavih butina Razmičući karlične kosti Promolih glavu I bol I vrisak I mrak I studen I vidjeh zabrađenu ženu I čuh njen sluđeni glas                                 Ćut                                Ne smij se toliko                                Plakaćeš I da ne … Настави са читањем “RADE JOLIĆ Četiri vrana konja”

ČETIRI VRANA KONJA

 

I

Pod kopitama četiri vrana konja

U vodi i zemlji

U vatri i vjetru

Između znojavih butina

Razmičući karlične kosti

Promolih glavu

I bol

I vrisak

I mrak

I studen

I vidjeh zabrađenu ženu

I čuh njen sluđeni glas

                                Ćut

                               Ne smij se toliko

                               Plakaćeš

I da ne bješe uplašena i nesigurna

Ne bih znao

Da mi je majka

Nisam uspio ni da kažem

 

Majko

Spasi

Boli

Strah me majko

Po stotinu puta

Izlomih sebi zube i vilicu

Pa oputom zaših usne

Da se slučajno

Nekad

Ne nasmijem

Da mi lice ne osjeti ukus prevare

I laži

Rodih se sa stotinu godina

Sa hiljadu i stotinu godina

Rodih se

I počeh da puzim i gmižem

Sa kletvom na vratu

I kaznom da se vječno nadam

II

Pod kopitama četiri vrana konja

Tužbalice me naučiše da govorim

Šta da oblačim

Laž da bježim

Radost da strepim

Lim me nauči da se divim

I da se najljepše ne može zagrliti

Niti ukrotiti

Lim me nauči da je krv voda

I kad se nje napiješ

Luda glava više ne zaboravlja

Sve pamti

I sjetiće se

Gladi

Smrti

Progona

Vriska

I biva još veća i još luđa

A Lim sve dublji

Ponosniji

Prkosniji

A četiri vrana konja

Sve goropadnija

I gaze

I gaze

I gaze

 

Drobe se lednici

Tutnje i škripe oglodana rebra

Tutnje prazne riječi

Tutnje čizme i bezumlje

Sve tutnji

Sve tutnji

Sve se lomi

Prerodila mi šljiva

Pa se izlomila

Lome se pogledi

Lome se satovi i kompasi

Lome se čela i snovi

Sve se lomi i sve vapi

Za mjerom i skladom

Sve vapi

Sve se boji

Sve se lomi

Sve tutnji

I sve gori

III

Pod kopitama četiri vrana konja

Sve tutnji

Sve se lomi

Bježi čovjek od čovjeka

A od obojice bježi sluđena umjetnost

U neke krugove

Kocke

I nakaze

A đavo gleda

Sebi ne vjeruje

Đavolski se smije

A ja vrištim

Sve gori

Gori

I gore gori

Sve mi gori

Feniks iz rerne

gunđa      Čovjek je podsmjeh prirodi

Tutnji

Sve tutnji

Tutnje gromovi

I Lim tutnji

 

I nema vremena za tebe

I nema vremena za mene

Ni zvuk to nije bio

Ni bol to nije bio

Nije bilo ni snova

Ni razuma

Ni mladosti

Sve je to bila luda varka

Ovdje se rađaš star

I čitavog života

Samo sebe sažaljevaš

A da nije tako

Mrtvi bi se sami sahranjivali

Pored srca

Limom mi prođe barka

Sve zakupi

I ponese sve što ostade

I nestade

Ovdje ničega nema

I nema vremena za tebe

I nema vremena za mene

I sve vara

Sve tutnji

I sve gori

I sve teče

IV

Pod kopitama četiri vrana konja

Svaka glava vapi za oprostom

Svaka daska misli da je dio krsta

Lim čezne i sanja za mojim likom

A ja ne sanjam

Samo se krijem

Bježim

Klatim

Koracima spajam obale i virove

I čuvam nešto što nemam

Ovdje ničega nema

Nema vremena za tebe

I nema vremena za mene

Nema ni strana svijeta

I nema snova

Nema milosti

Ni razloga

Nema ni greške ni pokajanja

Nema

 

V

Pod kopitama četiri vrana konja

Četiri kosača

Kose prazninu i tamu

Pred njima sve pada

Sve nestaje

Sem zvuka

Koji mjesto srži živi u kostima

A konji još življi

Još luđi

Skaču

Njište

Gaze

Nad čelom mi utabaše zemlju

Nad glavom mi kamen razdrobiše

Travu mi ubiše

I osta prah

Pa i njega

Na kopitama odnesoše

I

Mrak

Rodih se sa stotinu godina

Rodih se sa hiljadu i stotinu godina

Rodih se

A nisam živio

I nisam se osmjehnuo

Ni ime nisam zapamtio

I

Kraj

RADE JOLIĆ Umorna pjesma

UMORNA PJESMA Ugasi jezikom svijeću Nek zapuckaju Kapi pljuvačke Dodirnute plamenom I osjeti Jedinstven poljubac tame Pomiluj me po kosi Zabij mi prste u očne duplje I počeši mi čelo iznutra Stalno me zasvrbi Kad osjetim Toplinu i sigurnost zagrljaja Skupi koljena Hoću glavu da ti stavim na krilo I da pokušam da se odmorim … Настави са читањем “RADE JOLIĆ Umorna pjesma”

UMORNA PJESMA

Ugasi jezikom svijeću

Nek zapuckaju

Kapi pljuvačke

Dodirnute plamenom

I osjeti

Jedinstven poljubac tame

Pomiluj me po kosi

Zabij mi prste u očne duplje

I počeši mi čelo iznutra

Stalno me zasvrbi

Kad osjetim

Toplinu i sigurnost zagrljaja

Skupi koljena

Hoću glavu da ti stavim na krilo

I da pokušam da se odmorim

Od svega

Hronično sam umoran

Pričaj mi o nečemu uzaludnom

To najbolje pričaš

Tu si najubjedljivija

Pričaj mi ponovo

Kako je nekada davno

U nekoj carevini

Živio jedan car

Koji je imao sve osim

Osmjeha …

Pričaj

Dok ja ispijam oko iz čaše vina

U kojoj još krvari mjesec

Izboden kišnim kapima sa prozora

Pričaj

Pričaj i bodi me iglom

Ne smiješ prestati

Jer ako prestaneš

Uspavaću se

A ako se uspavam

Ovaj umorni putnik

Prespavaće život

 

RADE JOLIĆ Pih

PIH I ovo rano buđenje Bol u desnom ramenu Spremanje za posao I posao PIH Blato Stajanje Čekanje polumrtvog šarenog A prepunog autobusa I zahvaljivanje Na ustupljenom sjedištu U ime moje stražnjice PIH Isti ljudi Mirisi Ista mučnina u stomaku Zbog neizvjesnosti Ista hrana Isto sjutra kao ovo danas Isti snovi Stari đavo PIH I … Настави са читањем “RADE JOLIĆ Pih”

PIH

I ovo rano buđenje

Bol u desnom ramenu

Spremanje za posao

I posao

PIH

Blato

Stajanje

Čekanje polumrtvog šarenog

A prepunog autobusa

I zahvaljivanje

Na ustupljenom sjedištu

U ime moje stražnjice

PIH

Isti ljudi

Mirisi

Ista mučnina u stomaku

Zbog neizvjesnosti

Ista hrana

Isto sjutra kao ovo danas

Isti snovi

Stari đavo

PIH

I jednoj kasirki u prodavnici je teško

Kojoj iz pluća provali

PI

A ja joj savjetovah da doda još H

Da osjećaj bude potpun i iskren

E PIH

I baš dok sam ležao na šinama

I razmišljao o svemu

Pa i tome PIH

Zagledah se u punačke oči

Jedre obraze i grudi

I jednu nesreću

I baš kad htjedoh da je upitam

Da li mu je pravo ime

Nikolaj Rajevski

Naiđe voz

PIPIIIII PIIIIIIIII PIIHHHHH PIIIIIIIIIIIIHHHHHHHH

E baš PIH gdje baš sad da naiđe

 

 

Peko Laličić, POVRATAK

Peko LALIČIĆ POVRATAK Između kamena i veđa vreme zapreća ožiljke sunce mi zazeleni osmeh i prenese me preko gora i mora i u sumrak vrati u ružičnjak da ostarim tebi pod prozore

Peko LALIČIĆ

POVRATAK

Između kamena i veđa
vreme zapreća ožiljke

sunce mi
zazeleni osmeh
i prenese me
preko gora
i mora
i u sumrak vrati
u ružičnjak
da ostarim
tebi pod prozore