Odakle si i kud si krenula
takva nestvarna, iz misli odbjegla,
korakom kao da po oblaku gaziš,
neprimjećujući kuda prolaziš.
Na licu ti čitam vjekove
u kosi ti vijore maestrali
svaki dan te gledam iz daleka
čekajući da me primjetiš neprimjetna.
Ne poznajem te, a već sam te sreo
na poljima šarenog sna
okrzni me jednim pogledom samo
htio bih vidjeti šta kriješ u očima.
Slutim, bjegunac si, od sad i sutra
obavijena tim nevidljivim velom nepostojanja
strah skriven zidom tišine
proviruje iz tih tvojih žustrih koraka.
Pogledaj me, ti što dolaziš iz budućnosti
zastani na jedan treptaj od mene
i pusti da ti se dogodim jer,
odavno ja čekam na tebe.
(Прочитано: 78 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.280.320 пута)