OPROSTI MI
Oprosti što ti ponekad, izreknem ime,
u trenutcima, kada se osamim
i osvrnem se oko sebe,
da me ko ne vidi,
da se ne posramim.
Oprosti što za svaku Novu,
pogledam u zvijezde
i sreću ti poželim.
Oprosti mi, molim te,
što te još uvijek volim,
srcem cijelim.
Oprosti što ti ponekad, osmijeh potražim,
u trenutcima, kada se osamim,
dok šetam sam, alejom
i stihove koje sam ti pisao,
tada vjetru govorim.
Oprosti što ti za rodjendan,
još uvijek kupujem ruže
i čuvam ih dok ne svenu.
Oprosti mi, molim te,
što te još uvijek volim,
u svakom trenu.
Oprosti što ti ponekad, napišem pismo,
u trenutcima, kada se osamim,
bezbroj puta čitam
i suze brišem, dok ga
ne poderem ili spalim.
Oprosti što ti svake noći,
poželim lagan san,
po zvijezdama pozdravim.
Oprosti mi, molim te,
što još uvijek ne mogu,
da te zaboravim.
(C) Miro Beribaka