Nije lako razmišljati
Nije lako razmišljati o sudnjemu času,
posebice noću,
kada se sve utiša,
kada iza svake ugašene svjetlosti,
prilika vreba…
Nije lako nadati se, pozivajućem glasu,
sve i da hoću,
ako se duša i pomiri,
plašiti se puta konačne nepovratnosti,
put zemlje, put neba…
Nije lako sjećati se, čega više nema,
osim ponekada,
za nesnenih noći,
dok mjeseca svjetlost, krati noćne sate,
svojom igrom straha…
Nije lako razlučiti, da li da se sprema,
il’ postoji nada
namučenoj duši,
koja plačuć’ dodje, a s plačem je prate…
Od praha do praha…
Godine prolijeću, dok sati se vuku,
sve je više bora,
il’ su to ožiljci…
Mudrosti je manje, sve što više učim…
Il’ me briga nije!
Sjećanja me drže, k’o na koncu lutku,
ja nemam izbora,
ludo li se smijem,
dalju ruke pružam, pjesmu da dokučim.
Pjesmi, kasno li je…
Kada se osvrnem, iza preko ramena,
sve sama zgarišta
ubijenih želja…
I nikoga nema, da mi pruži ruku,
da lice umije…
Samo čvrsta stoje, sjećanja stamena,
kraj svakog poprišta
i čuvaju stražu,
da ko ne ukrade, moju tešku muku…
Do kraja ubije…
(C) Miro Beribaka
Miro, umjesto komentara, citat:
”…sve sama zgarišta
ubijenih želja…
I nikoga nema, da mi pruži ruku,
da lice umije…
Samo čvrsta stoje, sjećanja stamena,
kraj svakog poprišta
i čuvaju stražu,
da ko ne ukrade, moju tešku muku…
Do kraja ubije…”
Seko, zahvaljujem se na čitanju i na komentaru.
Pozdravljam Te
Da, nije lako razmišljati kada misli bole, kada vetar reči oduva ali….
sve je to život, valjda mora i da boli.
Mnogo mudrosti, mnogo pameti i gola istina u ovoj izuzetno znalacki satkanoj pesmi…
Od mene iskrena cestitka Miro!
Milisav
Mirjana,
u narodu kažu “Ako nemaš nikakvih briga, stavi barem kamenčić u cipelu, neka žulja”. Brige, bolovi, ili šta već, moraju postojati.
Hvala za komentar,
Milisave,
hvala, čitamo se i dalje,
pozdrav