U onim noćima usahnu skalini
Visoko izraste bijelina Vrtnih ruža i ti usneš U tamnim ogledalima
Ti ne vidiš u onim noćima
Kako se uznemire zidne slikē
I ti ne pitaš je li jesen
Ili proljeće je ili nemir
ili je mir
kad proključaju vode
U onim noćima kao zadihan pas
Iščekuješ lavež korijenja
Crnih borova s kojima si
Sudbinske niti isplitao
S kojima si rastao dotičući
Iskre ljubav i surovost neba
Kad god sa snova svlačiš tmine I ispod kore im zagrebeš Čini ti se da usahli su skalini Da visoko izrasla je Noćna bjelina vrtnih ruža Da zidne te slike uznemirene Sjenkama uokviruju
Visits: 254
Today: 2
Total: 377119
Аутор: Mirko Popović
Rođen u Slivnu (Metković) 1944. gdje sam završio osnovnu školu. Srednju i visoku završio u Sarajevu. Četrdeset godina radio u državnim organima. Poeziju objavljivao u mnogim jugoslovenskim, potom bosanskogercegovačkim, srbijanskim, bugarskim, slovenskim, hrvatskim i crnogorskim časopisima i zbornicima, kao i na Radio-Sarajevu i Radio-Kometi. Objavio dvije samostalne knjige (poezija i proza) 1999. i 2001. godine, te dvije zajedničke (poezija). Godine 2010. u Zagrebu dobio nagradu za književnost.
Види све чланке од Mirko Popović
