DECI
Kad na razbojistu pre poslednjeg loma
moju dusu zadnjim ja celovom skropim
da uz siktaj munja i bubnjeve groma
umorne mi oci od zivota sklopim
ja to zelim samo.I u zadnjem dahu
istem snage malo,usrdno se molim;
pre neg`budem vracen zemaljskome prahu
rec mi zadnja bude:Koliko vas volim!
Da li cu rec naci?Ona nepostoji.
Svaka rec je mala,nistavna i bedna.
Moja ljubav iznad svake reci stoji;
nemerljiva stasom i bezmerno vredna.
No,vi cete znati,osetiti bilom
sve bujice moje,vulkane i lave
sto kljucase dusom i brektase zilom
mojom,za vas.I kad ponad moje glave
utrnu sve luce zivota i zvuci,
razmedja se dignu i sve moje zbrise;
dve suze na mome obrazu i ruci
zalog miru bice.Ja netrazim vise!
(C) Jugoslav Nestorovic
Jugoslave, dostavi fotografiju na mail pesnik@poezijascg.com. Pozdrav Ljuba.
Dodajem stih nezeljenog bica:
Mili moji stari,ceznja da se vratim
na ognjiste ono,sto toplije greje
od majcinih skuta bezdusnih i hladnih
u danima doslim tugu mi nasmeje…
Predivno,jako,iskonsko osecanje..U Vama je skrivena cista esencija ljubavi..
A.
@aleksandra
Aleksandra,uveravam Vas,da ste izvan
tog malog sivog kutka koji svakome od
nas, manje ili vise, radosti zivljenja
zaseni,/a mi ga pesmom omedjimo, ponekad/, na onoj suncanoj strani
bitisanja, mnogima,
dragi,pozeljni,potrebni…mozda cak neophodni…
Bol koji nas prozima sa jedne, potiremo snagom ljubavi
i radosti, sa druge strane.
Veoma,mi je stalo do Vaseg misljenja.
Jugoslav
@JugoslavN
eto,opet se vratih ovoj pesmi….budi zive rane…oslikane…
Svaka Vam cast,ponavljam se,mislim da je ovaj blog vise izgubio za ovo vreme u kom niste objavljivali,no sto je dobio mojim dolaskom….ipak,sve se moze vratiti…..
Molim Vas da mi ne zamerite sto sam neke od naslova Vasih pesama iskoristila u naslovu DOM,smatrala sam da bez njih ne bi bilo isto i da tu pripadaju..
Shvatite ovo najdobronamernije….Pozdravlja Vas Aleksandra…