Kad uboge dane sve u jedan zbrojim
i nebom zaplovi ova duša prosta
neću hladan kamen sa imenom svojim
nek zaborav satre što od mene osta
Nek mi crna zemlja sklopi oči snene
bez krsta,bez sveća,bez imena moga
da me kiše biju ako uzdah krene
kao kletva starog umornoga Boga
Ako neko nekad moje ime šapne
nek to bude tiho ko molitva stara
da mi grešno telo lancima razapne
dok mi duša gori između dva žara
A kad pesma krene sazdana od bola
i svirači lenjo prelistaju note
Svako reč u pesmi od bola je pola
mali grumen tuge što iz mene ote.
autor
Jovica N. Ðorđeviċ
30.05.2026g.
(Прочитано: 59 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.272.658 пута)
Hvala poštovani prijatelju. Svako dobro.
Hvala Tebi što pišeš i objavljuješ baš na našem sajtu. Svaka pesma Ti je
vrhunska, samo kad bi imale malo vedrije tonove, mada i sam znam da ne pišeš po željama već po svom “damaru”.
U svakom slučaju vrhunsko pisanje.
RESPEKT.
P.s. Nek mi autor i drugi čitaoci ne zamere na komentaru.
Duša mi takva gospodine Joviću,a drago mi je da mogu svojom poezijom da doprinesem sajtu. Sve najbolje.