O, blaženstvo jutra,mile seni Ključar nevidni odškrinu dveri.Bi svetlost. Potoci neugasivi žedj da utole. Neizrecivo u tebi jedino Večan O kako malen se glasim U stvarima oku prisnim. Dubinom poteklo,Bezglasno Bezmerje-bol. Krila-bol. Konjanici!Konjanici!-zrak me opi Sunce vrisak.Poljem vrisak. Tajnopisu dalji, Ruka ispružena da zagrli prisutnost U kakvu to odsutnost vodi? Nebesno,u tebi jedino Večan Ponirem … Настави са читањем “*** Radenko Nastić”
O, blaženstvo jutra,mile seni
Ključar nevidni odškrinu dveri.Bi svetlost.
Potoci neugasivi žedj da utole.
Neizrecivo u tebi jedino Večan
O kako malen se glasim
U stvarima oku prisnim.
Dubinom poteklo,Bezglasno
Bezmerje-bol.
Krila-bol.
Konjanici!Konjanici!-zrak me opi
Sunce vrisak.Poljem vrisak.
Tajnopisu dalji,
Ruka ispružena da zagrli prisutnost
U kakvu to odsutnost vodi?
Nebesno,u tebi jedino Večan
Ponirem li u Smirenje?
Kad otvore se dveri,da oglase Prezrenje