*** Radenko Nastić

U zoru smo pošli ne znajući kuda Do susednog brega,drveta il stoga Prašnjavim putem što krivuda Kroz prostrana polja i rastinje gloga, Možda i nismo hodali dugo,tek korak,dva Niz vreme,žućkastom prugom jeseni Dok oko nas praznina bruji sva Vraćamo se sa delićem neba u zeni.

U zoru smo pošli ne znajući kuda
Do susednog brega,drveta il stoga
Prašnjavim putem što krivuda
Kroz prostrana polja i rastinje gloga,

Možda i nismo hodali dugo,tek korak,dva
Niz vreme,žućkastom prugom jeseni
Dok oko nas praznina bruji sva
Vraćamo se sa delićem neba u zeni.

*** Radenko Nastić

Usamljeni vojnik na straži Stablo načeto hodom vremena Krik što sebe sama traži U kosim rešetkama plamena. Krvavo zlato na dlanu polja Geografija jednog trena Praiskonski sklad boja U zraku sena praoca-motrioca.

Usamljeni vojnik na straži
Stablo načeto hodom vremena
Krik što sebe sama traži
U kosim rešetkama plamena.

Krvavo zlato na dlanu polja
Geografija jednog trena
Praiskonski sklad boja
U zraku sena praoca-motrioca.

*** Radenko Nastić

Između dve reči nerečeno cveta Reči su kao magla-stvarne dok se ne izgovore Bol-misao kroz neizrecivost šeta Kaleidoskop u glavi oskudnosti tvore. Kroz tuđe reči upoznaj poraz rečenog Slepilo je sutra pretvoreno u juče Zoro u zori vrati netaknutost stečenog Da kažem NE!Zveri dok me u oskudnost vuče. Onaj sam što snom boluje odbegle svetove … Настави са читањем “*** Radenko Nastić”

Između dve reči nerečeno cveta
Reči su kao magla-stvarne dok se ne izgovore
Bol-misao kroz neizrecivost šeta
Kaleidoskop u glavi oskudnosti tvore.

Kroz tuđe reči upoznaj poraz rečenog
Slepilo je sutra pretvoreno u juče
Zoro u zori vrati netaknutost stečenog
Da kažem NE!Zveri dok me u oskudnost vuče.

Onaj sam što snom boluje odbegle svetove
U snu zveri se pretvore u cvetove
I pesma ima lažnu sličnost sa pobedom,

Snom se produbljuje siromaštvo jasnoće
Između reči i sna nema razlike
Zabluda je otrovno voće.

*** Radenko Nastić

Srebrni novčić-Mesec Belih haljina bal U negližeu dama (Svetlozarnih visina žal). Tvrđave od peska Suza stalaktit Na pletivu noći Pokidana nit.

Srebrni novčić-Mesec
Belih haljina bal
U negližeu dama
(Svetlozarnih visina žal).

Tvrđave od peska
Suza stalaktit
Na pletivu noći
Pokidana nit.

*** Radenko Nastić

Ne znam šta sam tražio tamo: Reči odsanjane pesme Odbeglog neba delić samo Il zrak svetla što katkad blesne. Ne znam šta sam tražio tamo. Našao sam slepilo zida Našao sam okamenjenu noć Našao sam pticu bez vida Našao sam bez moći moć. Ne znam šta sam tražio tamo. Od svega u uhu ostade Odjek … Настави са читањем “*** Radenko Nastić”

Ne znam šta sam tražio tamo:
Reči odsanjane pesme
Odbeglog neba delić samo
Il zrak svetla što katkad blesne.

Ne znam šta sam tražio tamo.

Našao sam slepilo zida
Našao sam okamenjenu noć
Našao sam pticu bez vida
Našao sam bez moći moć.

Ne znam šta sam tražio tamo.

Od svega u uhu ostade
Odjek mog ćutanja samo.

***Radenko Nastić

Smrti,rađanja,iluzija svitanja Poezija kao uteha,pozlata Za reči što sabrane na kraju Kao zbir krug-nulu daju. Decembar u julu,sleđeni prsti Pauk-vreme plete mrežu zena Napred otići,ali kuda? Iza horizonta koprena.

Smrti,rađanja,iluzija svitanja
Poezija kao uteha,pozlata
Za reči što sabrane na kraju
Kao zbir krug-nulu daju.

Decembar u julu,sleđeni prsti
Pauk-vreme plete mrežu zena
Napred otići,ali kuda?
Iza horizonta koprena.

*** Radenko Nastić

Čekaš:u maglu zalaska kroči I noć poslednja sinu Vi ste to zar? I zarom probodene oči. Posle,osvrnuti se htela Duž zidova prugasto-sivih Oprosti!-noć vrela Oprosti!Niko iza ne živi. Čekaš:i sed je ušao I nikog da razmakne zavesu Iza kulisa klovn tiho reče: Mi se znamo,dobro veče.

Čekaš:u maglu zalaska kroči
I noć poslednja sinu
Vi ste to zar?
I zarom probodene oči.

Posle,osvrnuti se htela
Duž zidova prugasto-sivih
Oprosti!-noć vrela
Oprosti!Niko iza ne živi.

Čekaš:i sed je ušao
I nikog da razmakne zavesu
Iza kulisa klovn tiho reče:
Mi se znamo,dobro veče.

*** Radenko Nastić

O, blaženstvo jutra,mile seni Ključar nevidni odškrinu dveri.Bi svetlost. Potoci neugasivi žedj da utole. Neizrecivo u tebi jedino Večan O kako malen se glasim U stvarima oku prisnim. Dubinom poteklo,Bezglasno Bezmerje-bol. Krila-bol. Konjanici!Konjanici!-zrak me opi Sunce vrisak.Poljem vrisak. Tajnopisu dalji, Ruka ispružena da zagrli prisutnost U kakvu to odsutnost vodi? Nebesno,u tebi jedino Večan Ponirem … Настави са читањем “*** Radenko Nastić”

O, blaženstvo jutra,mile seni
Ključar nevidni odškrinu dveri.Bi svetlost.
Potoci neugasivi žedj da utole.
Neizrecivo u tebi jedino Večan
O kako malen se glasim
U stvarima oku prisnim.

Dubinom poteklo,Bezglasno
Bezmerje-bol.
Krila-bol.
Konjanici!Konjanici!-zrak me opi
Sunce vrisak.Poljem vrisak.

Tajnopisu dalji,
Ruka ispružena da zagrli prisutnost
U kakvu to odsutnost vodi?
Nebesno,u tebi jedino Večan
Ponirem li u Smirenje?
Kad otvore se dveri,da oglase Prezrenje

*** Radenko Nastić

Zima.Snežna belina Katalog olujni prelistava. Drhturi u oknu mraz-violina Sablast-senka u hodnicima spava. Zverinjim krikom izujedali jutro Svejutarnje uhode,fariseji dana Snežnom ulicom paperjasti prosjaci Umiru stidno.Vetar šapće:”Osana”.

Zima.Snežna belina
Katalog olujni prelistava.
Drhturi u oknu mraz-violina
Sablast-senka u hodnicima spava.

Zverinjim krikom izujedali jutro
Svejutarnje uhode,fariseji dana
Snežnom ulicom paperjasti prosjaci
Umiru stidno.Vetar šapće:”Osana”.