JABLANE ŽELJA milka vukić vujnović

/ nada / . Zašto ovde stojim, Žudim… … Zašto daleke milje brojim, Zar ludim!? Horizont me vetrom izbrisa. Dok gledala sam na Istok I dugom ljubav odašiljala Zauvek si dalek  i nedostižan… Jablane želja mojih, Tugo senke ove…

/ nada /

.

Zašto ovde stojim,

Žudim…

Zašto daleke milje brojim,

Zar ludim!?

Horizont me vetrom izbrisa.

Dok gledala sam na Istok

I dugom ljubav odašiljala

Zauvek si dalek  i nedostižan…

Jablane želja mojih,

Tugo senke ove…

SVAKO IMA SVOGA JELENA milka vukić vujnović

Ušuškaj suze… Velom zabravi  boli… Rok trajanja ljude otkriva…. I voz se drži voznog reda. . Tužno će rose jecati… Vjetar dane šibati … Sigurno će zora lopoče raspjevati, Magle moraju ustati… . Zadrhti krilo leptira, Vrata srca nada celiva… Svako ima svoga jelena, Ljubav se ljubavlju pokriva. .

Ušuškaj suze…

Velom zabravi  boli…

Rok trajanja ljude otkriva….

I voz se drži voznog reda.

.

Tužno će rose jecati…

Vjetar dane šibati …

Sigurno će zora lopoče raspjevati,

Magle moraju ustati…

.

Zadrhti krilo leptira,

Vrata srca nada celiva…

Svako ima svoga jelena,

Ljubav se ljubavlju pokriva.

.

TUŽNA TIŠINO milka vukić vujnović

. Tužna tišino  progledaj… Bar znak života pokaži… Nekad smo se poznavali… Bijasmo mali…. . Samoobmanom okovani Svi bi da su slavni…. Tužna tišino, Tišinom me odbrani…

.

Tužna tišino  progledaj…

Bar znak života pokaži…

Nekad smo se poznavali…

Bijasmo mali….

.

Samoobmanom okovani

Svi bi da su slavni….

Tužna tišino,

Tišinom me odbrani…

TALOG PAMĆENJA milka vukić vujnović

. Snježne pahulje grebu izgubljene… Cvrčak se uzdiže na noge, U tananoj haljini Ruglo je zimskoj idili…. Utrni vjetre, Spusti ledene poluge, Noć je dan siromaha… Reflektor voli moćnika…. . Svanuće jutro Iz navike… Preskočimo proljeće… Kalendar juli doneće… Ljudi više nisu ljudi Egom lice obojiše, Jahtom  oči popuniše… . Cvrčak neće drečati, Svi će … Настави са читањем “TALOG PAMĆENJA milka vukić vujnović”

.

Snježne pahulje grebu izgubljene…

Cvrčak se uzdiže na noge,

U tananoj haljini

Ruglo je zimskoj idili….

Utrni vjetre,

Spusti ledene poluge,

Noć je dan siromaha…

Reflektor voli moćnika….

.

Svanuće jutro

Iz navike…

Preskočimo proljeće…

Kalendar juli doneće…

Ljudi više nisu ljudi

Egom lice obojiše,

Jahtom  oči popuniše…

.

Cvrčak neće drečati,

Svi će mirno spavati…

Talog  pamćenja

Halicunacijom metastazira..

Al koga za to briga…?!

TEMELJ SE OTKIDA milka vukić vujnović

‚‚ljubav za ljubav” . Na kolotečini putanje Moljci su uvijek moljci… Uzbrane trešnje se kvare… Čokoladom usne slade… . Pored sove i stršljena Nema opuštanja… Nemaš nigdje nikoga… Vrtlog uzeto ne vraća. . Zaboravi rodno dvorište… Nezarasle rane nek krvare…. Miniraj temelje svih nadanja Poplava je suzom sve odnijela. .

‚‚ljubav za ljubav”

.

Na kolotečini putanje

Moljci su uvijek moljci…

Uzbrane trešnje se kvare…

Čokoladom usne slade…

.

Pored sove i stršljena

Nema opuštanja…

Nemaš nigdje nikoga…

Vrtlog uzeto ne vraća.

.

Zaboravi rodno dvorište…

Nezarasle rane nek krvare….

Miniraj temelje svih nadanja

Poplava je suzom sve odnijela.

.

TVOJ DUH milka vukic vujnovic

. Krenuvši na put bez povratka S vjerom gledaj nebesa velika… Ne osvrći se na zemne krajolike, Ovde je hrđa…jad…i poneki mrav… . Ljudskost zemljom ne hoda, Roboti su heroji našeg doba… Vidimo samo sebe i svj nos, Sujeta i gordost su nam ponos. . Gospodnja svjetlost ti lice umiva, Zasluženom krunom glavu pokriva, Hor … Настави са читањем “TVOJ DUH milka vukic vujnovic”

.

Krenuvši na put bez povratka

S vjerom gledaj nebesa velika…

Ne osvrći se na zemne krajolike,

Ovde je hrđa…jad…i poneki mrav…

.

Ljudskost zemljom ne hoda,

Roboti su heroji našeg doba…

Vidimo samo sebe i svj nos,

Sujeta i gordost su nam ponos.

.

Gospodnja svjetlost ti lice umiva,

Zasluženom krunom glavu pokriva,

Hor anđela te oblijeće,

Novi potomak pretke proslaviće….

.

Pomoli se za nas Ptico Nebeska….

Nek te ne povrejedi naša zamrla duša…

Niko nikog ne razumije..

Pitamo se samo- ‚‚ko sledeci je”…

.

Vječna ti slava i hvala,

Zemnim životom ptico  izranjavana….

Tvoj Duh prebiva

U  Domu našg Gospoda.

.

I U TRNJU ANĐELI STOJE milka vukić vujnović

. Poželjela čaplja hendikepirana Da proživi san  vizija … Bezumno je vrhu poletjela, Neznajući da je i stijena bijela…. . Presteće je soko…odbacuje… U močvari s bolom sama ostaje. Sujetna gordost se isparavala… Za orla je blagoslove molila . Onaj ko te poštuje i voli Neželi da te ‚‚sutra zaboli”… Nebeski prozori govore: ‚‚ I U … Настави са читањем “I U TRNJU ANĐELI STOJE milka vukić vujnović”

.

Poželjela čaplja hendikepirana

Da proživi san  vizija …

Bezumno je vrhu poletjela,

Neznajući da je i stijena bijela….

.

Presteće je soko…odbacuje…

U močvari s bolom sama ostaje.

Sujetna gordost se isparavala…

Za orla je blagoslove molila

.

Onaj ko te poštuje i voli

Neželi da te ‚‚sutra zaboli”…

Nebeski prozori govore:

‚‚ I U TRNJU ANĐELI  POSTOJE “.

.

UGRIJ ME ZORO milka vukić vujnović

‚‚ ljubav za Ljubav ” . Gorke riječi grebu dušnik… Dušu boli mramorno jecanje…. Ugrij me zoro Zaleđena mi nutrina… Oživi dušu na izdisaju . Povedi me bilo gdje… Temelj zemni nek oslonac postane. . Nema jutra bez svanuća, Nema radosti kod gubitnika… . Naši su preci blagoslovili zemlju…. Iz nje smo protjerani mi…. . … Настави са читањем “UGRIJ ME ZORO milka vukić vujnović”

‚‚ ljubav za Ljubav ”

.

Gorke riječi grebu dušnik…

Dušu boli mramorno jecanje….

Ugrij me zoro

Zaleđena mi nutrina…

Oživi dušu na izdisaju

.

Povedi me bilo gdje…

Temelj zemni nek oslonac postane.

.

Nema jutra bez svanuća,

Nema radosti kod gubitnika…

.

Naši su preci blagoslovili zemlju….

Iz nje smo protjerani mi….

.

Ugrij me zoro….

Ne napusti izbjeglice izgubljene….

Opet prizivaju te….

KUĆA UMA milka vukić vujnović

‚‚ljubav za Ljubav” . Protresa inventura kuću beyumnog uma… Ponovo zbraja, množi, dijeli, oduzima …   Godine namnožiše oksidnu hrđu… Ložišta slomljena od čekanja… . Kuća uma osta zalotana, Promaja ju je prehladila, Nemoguće su sve opcije Nema bivše domovine…. . Mogu li razmišljanja promjeniti ‚‚danas”, Zaboraviti sebe u sebi… Kuća uma se odupire, Spaljeni leptiri … Настави са читањем “KUĆA UMA milka vukić vujnović”

‚‚ljubav za Ljubav”

.

Protresa inventura kuću beyumnog uma…

Ponovo zbraja, množi, dijeli, oduzima …

 

Godine namnožiše oksidnu hrđu…

Ložišta slomljena od čekanja…

.

Kuća uma osta zalotana,

Promaja ju je prehladila,

Nemoguće su sve opcije

Nema bivše domovine….

.

Mogu li razmišljanja promjeniti ‚‚danas”,

Zaboraviti sebe u sebi…

Kuća uma se odupire,

Spaljeni leptiri su upokojeni.