/ nada /
.
Zašto ovde stojim,
Žudim…
…
Zašto daleke milje brojim,
Zar ludim!?
Horizont me vetrom izbrisa.
Dok gledala sam na Istok
I dugom ljubav odašiljala
Zauvek si dalek i nedostižan…
Jablane želja mojih,
Tugo senke ove…
Добродошли!
/ nada / . Zašto ovde stojim, Žudim… … Zašto daleke milje brojim, Zar ludim!? Horizont me vetrom izbrisa. Dok gledala sam na Istok I dugom ljubav odašiljala Zauvek si dalek i nedostižan… Jablane želja mojih, Tugo senke ove…
/ nada /
.
Zašto ovde stojim,
Žudim…
…
Zašto daleke milje brojim,
Zar ludim!?
Horizont me vetrom izbrisa.
Dok gledala sam na Istok
I dugom ljubav odašiljala
Zauvek si dalek i nedostižan…
Jablane želja mojih,
Tugo senke ove…
Ušuškaj suze… Velom zabravi boli… Rok trajanja ljude otkriva…. I voz se drži voznog reda. . Tužno će rose jecati… Vjetar dane šibati … Sigurno će zora lopoče raspjevati, Magle moraju ustati… . Zadrhti krilo leptira, Vrata srca nada celiva… Svako ima svoga jelena, Ljubav se ljubavlju pokriva. .
Ušuškaj suze…
Velom zabravi boli…
Rok trajanja ljude otkriva….
I voz se drži voznog reda.
.
Tužno će rose jecati…
Vjetar dane šibati …
Sigurno će zora lopoče raspjevati,
Magle moraju ustati…
.
Zadrhti krilo leptira,
Vrata srca nada celiva…
Svako ima svoga jelena,
Ljubav se ljubavlju pokriva.
.
. Tužna tišino progledaj… Bar znak života pokaži… Nekad smo se poznavali… Bijasmo mali…. . Samoobmanom okovani Svi bi da su slavni…. Tužna tišino, Tišinom me odbrani…
.
Tužna tišino progledaj…
Bar znak života pokaži…
Nekad smo se poznavali…
Bijasmo mali….
.
Samoobmanom okovani
Svi bi da su slavni….
Tužna tišino,
Tišinom me odbrani…
. Snježne pahulje grebu izgubljene… Cvrčak se uzdiže na noge, U tananoj haljini Ruglo je zimskoj idili…. Utrni vjetre, Spusti ledene poluge, Noć je dan siromaha… Reflektor voli moćnika…. . Svanuće jutro Iz navike… Preskočimo proljeće… Kalendar juli doneće… Ljudi više nisu ljudi Egom lice obojiše, Jahtom oči popuniše… . Cvrčak neće drečati, Svi će … Настави са читањем “TALOG PAMĆENJA milka vukić vujnović”
.
Snježne pahulje grebu izgubljene…
Cvrčak se uzdiže na noge,
U tananoj haljini
Ruglo je zimskoj idili….
Utrni vjetre,
Spusti ledene poluge,
Noć je dan siromaha…
Reflektor voli moćnika….
.
Svanuće jutro
Iz navike…
Preskočimo proljeće…
Kalendar juli doneće…
Ljudi više nisu ljudi
Egom lice obojiše,
Jahtom oči popuniše…
.
Cvrčak neće drečati,
Svi će mirno spavati…
Talog pamćenja
Halicunacijom metastazira..
Al koga za to briga…?!
‚‚ljubav za ljubav” . Na kolotečini putanje Moljci su uvijek moljci… Uzbrane trešnje se kvare… Čokoladom usne slade… . Pored sove i stršljena Nema opuštanja… Nemaš nigdje nikoga… Vrtlog uzeto ne vraća. . Zaboravi rodno dvorište… Nezarasle rane nek krvare…. Miniraj temelje svih nadanja Poplava je suzom sve odnijela. .
‚‚ljubav za ljubav”
.
Na kolotečini putanje
Moljci su uvijek moljci…
Uzbrane trešnje se kvare…
Čokoladom usne slade…
.
Pored sove i stršljena
Nema opuštanja…
Nemaš nigdje nikoga…
Vrtlog uzeto ne vraća.
.
Zaboravi rodno dvorište…
Nezarasle rane nek krvare….
Miniraj temelje svih nadanja
Poplava je suzom sve odnijela.
.
. Krenuvši na put bez povratka S vjerom gledaj nebesa velika… Ne osvrći se na zemne krajolike, Ovde je hrđa…jad…i poneki mrav… . Ljudskost zemljom ne hoda, Roboti su heroji našeg doba… Vidimo samo sebe i svj nos, Sujeta i gordost su nam ponos. . Gospodnja svjetlost ti lice umiva, Zasluženom krunom glavu pokriva, Hor … Настави са читањем “TVOJ DUH milka vukic vujnovic”
.
Krenuvši na put bez povratka
S vjerom gledaj nebesa velika…
Ne osvrći se na zemne krajolike,
Ovde je hrđa…jad…i poneki mrav…
.
Ljudskost zemljom ne hoda,
Roboti su heroji našeg doba…
Vidimo samo sebe i svj nos,
Sujeta i gordost su nam ponos.
.
Gospodnja svjetlost ti lice umiva,
Zasluženom krunom glavu pokriva,
Hor anđela te oblijeće,
Novi potomak pretke proslaviće….
.
Pomoli se za nas Ptico Nebeska….
Nek te ne povrejedi naša zamrla duša…
Niko nikog ne razumije..
Pitamo se samo- ‚‚ko sledeci je”…
.
Vječna ti slava i hvala,
Zemnim životom ptico izranjavana….
Tvoj Duh prebiva
U Domu našg Gospoda.
.
. Šapuću krila Kroz nutrine mramora …. Vapaj kopa korijene… Laste se umorile…. . Tamo Tamo negdje tamo postoji… Skliski su brojevi…
.
Šapuću krila
Kroz nutrine mramora ….
Vapaj kopa korijene…
Laste se umorile….
.
Tamo
Tamo negdje tamo postoji…
Skliski su brojevi…
. Poželjela čaplja hendikepirana Da proživi san vizija … Bezumno je vrhu poletjela, Neznajući da je i stijena bijela…. . Presteće je soko…odbacuje… U močvari s bolom sama ostaje. Sujetna gordost se isparavala… Za orla je blagoslove molila . Onaj ko te poštuje i voli Neželi da te ‚‚sutra zaboli”… Nebeski prozori govore: ‚‚ I U … Настави са читањем “I U TRNJU ANĐELI STOJE milka vukić vujnović”
.
Poželjela čaplja hendikepirana
Da proživi san vizija …
Bezumno je vrhu poletjela,
Neznajući da je i stijena bijela….
.
Presteće je soko…odbacuje…
U močvari s bolom sama ostaje.
Sujetna gordost se isparavala…
Za orla je blagoslove molila
.
Onaj ko te poštuje i voli
Neželi da te ‚‚sutra zaboli”…
Nebeski prozori govore:
‚‚ I U TRNJU ANĐELI POSTOJE “.
.
‚‚ ljubav za Ljubav ” . Gorke riječi grebu dušnik… Dušu boli mramorno jecanje…. Ugrij me zoro Zaleđena mi nutrina… Oživi dušu na izdisaju . Povedi me bilo gdje… Temelj zemni nek oslonac postane. . Nema jutra bez svanuća, Nema radosti kod gubitnika… . Naši su preci blagoslovili zemlju…. Iz nje smo protjerani mi…. . … Настави са читањем “UGRIJ ME ZORO milka vukić vujnović”
‚‚ ljubav za Ljubav ”
.
Gorke riječi grebu dušnik…
Dušu boli mramorno jecanje….
Ugrij me zoro
Zaleđena mi nutrina…
Oživi dušu na izdisaju
.
Povedi me bilo gdje…
Temelj zemni nek oslonac postane.
.
Nema jutra bez svanuća,
Nema radosti kod gubitnika…
.
Naši su preci blagoslovili zemlju….
Iz nje smo protjerani mi….
.
Ugrij me zoro….
Ne napusti izbjeglice izgubljene….
Opet prizivaju te….
‚‚ljubav za Ljubav” . Protresa inventura kuću beyumnog uma… Ponovo zbraja, množi, dijeli, oduzima … Godine namnožiše oksidnu hrđu… Ložišta slomljena od čekanja… . Kuća uma osta zalotana, Promaja ju je prehladila, Nemoguće su sve opcije Nema bivše domovine…. . Mogu li razmišljanja promjeniti ‚‚danas”, Zaboraviti sebe u sebi… Kuća uma se odupire, Spaljeni leptiri … Настави са читањем “KUĆA UMA milka vukić vujnović”
‚‚ljubav za Ljubav”
.
Protresa inventura kuću beyumnog uma…
Ponovo zbraja, množi, dijeli, oduzima …
Godine namnožiše oksidnu hrđu…
Ložišta slomljena od čekanja…
.
Kuća uma osta zalotana,
Promaja ju je prehladila,
Nemoguće su sve opcije
Nema bivše domovine….
.
Mogu li razmišljanja promjeniti ‚‚danas”,
Zaboraviti sebe u sebi…
Kuća uma se odupire,
Spaljeni leptiri su upokojeni.