Категорија: AUDIO POEZIJA

Ljubav, Vrijeme i Smrt,

trio, na prvi pogled u potpunom neskladu,

nespojiv orkestar za svaku numeru.

Istina, malo je ko imao sluha

da razumije kad melodiju slučajno čuje

u vrevi mnoštva i trci za svojim i tuđim ciljevima.

Ono što ponekad, najčešće noću,

i najgoreg sluhistu natjera da čuje njihovu ariju

su Sjenke Sjećanja koje zaplešu po mekom tepihu

potisnutih osjećanja, skrivenih snova, neisplakanih tuga.

Sjenke Sjećanja u tački sadašnjeg vremena,

zvižduk  Stranca koji izgleda poznato,

miris soli i pjeska, a more je daleko

pa se pita da li se to samo nešto umom poigrava.

Sjećanja su mjesto u kojim zajedno obitavaju

Ljubav, Vrijeme i Smrt, bezvremeni i beskonačni,

trio prošlog, sadašnjeg i budućeg trenutka

svira svoju melodiju, uvijek istu a opet drugačiju.

Trio koji ima različite instrumente,

ali isto ime, isti lik, iste oči i isti  odjek

odlazećih koraka koji se vraćaju različitim putevima

u različite sobe i različite pokrivače za budne snevače.

Ljubav, Vrijeme i Smrt,

splet operskih arija koje piše Uspomena

notama za ples Sjenki Sjećanja

na plesnom podijumu od mozaika Života.

Ljubav, Vrijeme i Smrt,

zamka za bol ili sloboda za Feniksov let

ne saznaš dok čitavu ariju ne odslušaš

i zadnji korak plesni ne otplešeš.

Orkestar svira kraj, tišina uzima riječ;

Svi, i ti i ti i Ti, i mi i vi, apsolutno svi

bili smo ili jesmo ili ćemo biti

trio Ljubavi, Vremena i Smrti.

Prepoznati melodiju, čuti korake,

osjetiti ruke oko struka, vidjeti sjaj suze,

razaznati smješak koji sam sebe guši,

biti sluhista bez sluha, biti duša u Duši.

Ljubav, Vrijeme i Smrt,

ako ih sretneš zajedno, zaplači, vrišti, smij se

i zastani jedan minut, minut za Život.