dugo kiši u modrim brdima
sučelice sjedim
nad koritom
protekle rijeke
čekam novi žubor
vodu buđenja prvih nota
zaspalih negdje na izvoru
gdje srce je
prvi put voljelo
Аутор: Mirko Popović
Rođen u Slivnu (Metković) 1944. gdje sam završio osnovnu školu. Srednju i visoku završio u Sarajevu. Četrdeset godina radio u državnim organima. Poeziju objavljivao u mnogim jugoslovenskim, potom bosanskogercegovačkim, srbijanskim, bugarskim, slovenskim, hrvatskim i crnogorskim časopisima i zbornicima, kao i na Radio-Sarajevu i Radio-Kometi. Objavio dvije samostalne knjige (poezija i proza) 1999. i 2001. godine, te dvije zajedničke (poezija). Godine 2010. u Zagrebu dobio nagradu za književnost.
haiku 12 – M. Popović
Šûmē pahulje,
prtina šuti. Spava
raskoš bjeline.
VENECIJA ZAUVIJEK – M. Popović
Pođi do tog golog trga
Po mrtvom lišću potonulom
U vlažne oktobarske tragove
U jesenji zagrljaj katedrale
Pođi još diše tišina vjetra
U čempresima
Oko kamenih stubova
I usamljenog zvonika na trgu
Što dotiču nebo sredozemlja
haiku 11 – Mirko Popović
POD SUNCEM – M. Popović
ta razodjevena noć
u oku joj okupana
taj plameni šapat
što primicaše ti se
usnama
to podsjećanje
na posebnost
i neponovljivost dodira
HAOS DNEVNIH SATI
Iza prve sobe šumor je kiše
po olucima po crnom
kosturu starog bicikla
po ostacima oljuštene banane
po listovima pergamena
NIJE NESTALA – M. Popović
Ali je ne tražite u dvorima
Nečujno su iz svoje tame
Otputovali. Ne tulite
S tišinom i ljiljanima
Što ostali su bez mirisa
RANOJUTARNJA – Mirko Popović
Polubudnog
u rana jutra zalud pitam
je li daleko je li blizu
sjenka što se
neočekivano sreće
u perspektivi ulice
Настави са читањем “RANOJUTARNJA – Mirko Popović”
haiku
daleko zvono –
crkva među brdima
usamljeni zvuk