Polubudnog
u rana jutra zalud pitam
je li daleko je li blizu
sjenka što se
neočekivano sreće
u perspektivi ulice
Uzalud ga pitah
kako zagrljeni
u krvotoku prema sjeveru
preradosno pulsiraju
i najavljujem da ne želim
kao on ostati pust
i zaljuljan ocean vremena
(u crnobijeloj zidnoj slici
okamenjen
kad prođu dani)
Polubudnog
u rano jutro
ne pitam više
pa zakorači i mahne mu
druga mogućnost u meni
raspršivši drhtaj sna
u mirnim krošnjama
niz bulevar
navije vrijeme na istoku
navije sat na zapadu
(Прочитано: 39 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.292.917 пута)