Аутор: Mirko Popović

Rođen u Slivnu (Metković) 1944. gdje sam završio osnovnu školu. Srednju i visoku završio u Sarajevu. Četrdeset godina radio u državnim organima. Poeziju objavljivao u mnogim jugoslovenskim, potom bosanskogercegovačkim, srbijanskim, bugarskim, slovenskim, hrvatskim i crnogorskim časopisima i zbornicima, kao i na Radio-Sarajevu i Radio-Kometi. Objavio dvije samostalne knjige (poezija i proza) 1999. i 2001. godine, te dvije zajedničke (poezija). Godine 2010. u Zagrebu dobio nagradu za književnost.

UZ NIJANSE BEZBOJNE INFUZIJE – Mirko Popović

 

 

Pred san dojmio me
šapat trave što se kao val
ulijeva u bolničku sobu
Ne znam zašto ga
ne željeh pokositi
niti utišati niti zašto se sjetih
ljubavnog pisma
od prije mnogo godina
kojeg je u jednoj
od zaboravljenih ladica
izbrusilo beznađe
U nedostatku cigareta
i u navali glasne tišine
među bijelim zidovima
melankolično ga ispratih
među zvjezde
da ozvuče te nenapojene
jalove priče

Настави са читањем “UZ NIJANSE BEZBOJNE INFUZIJE – Mirko Popović”

GLASOVI KOJI SU OTPUTOVALI – Mirko Popović

 

Oboje znamo da su otplutali
polomljeni svjetovi a ja se pitam sred njena oka
upisanog u koru prolaznosti zašto se onda
tako lako odmičemo i u prošlost i u budućnost
Oboje znamo da su otputovali oni koji
u kaosu mogu čuti harmoniju  

Настави са читањем “GLASOVI KOJI SU OTPUTOVALI – Mirko Popović”

NEČUJNI TON U PROSTORU – M. Popović

 

Ustajem probuđen koracima reskim pod hladnom mjesečinom
Nezgrapna spodoba prozora bez milosti razvuče me
Preko šiblja, preko vrhova krošnjatih lipa, preko krovova
I ne stignem pitati kako to da se ne čuje tutnjava kotača
Koja me odnosi preko iskrivljenih sjenki vrba obraslih
Bokorom mraka
Pitam li jesam li doista izvan kreveta, ili samo gledam
Onog koji me motri mrtvim očima što spustiše se na pločnik

Настави са читањем “NEČUJNI TON U PROSTORU – M. Popović”