Sviraj

Distanca je samo neosnovana bojazan Od suočavanja dva izazivača prošlosti Prazan prostor haosa U prepunom dijapazonu mogućnosti Sviraj Čuću te Bulevarom uličnih svirača Akademaca prkosa Koji još nisu trgovali svojim darom Pa ćute  Zlatoprsti Daruju jedino što im je preostalo Pulsira veče periferijom naelektrisane ulice Lepeza zvuka besane trupe džezera Što nemaju sluha za samoobmane … Настави са читањем “Sviraj”

Distanca je samo neosnovana bojazan
Od suočavanja dva izazivača prošlosti
Prazan prostor haosa
U prepunom dijapazonu mogućnosti

Sviraj
Čuću te
Bulevarom uličnih svirača
Akademaca prkosa
Koji još nisu trgovali svojim darom
Pa ćute 
Zlatoprsti
Daruju jedino što im je preostalo
Pulsira veče periferijom naelektrisane ulice
Lepeza zvuka besane trupe džezera
Što nemaju sluha za samoobmane
Koje u vlasti himera caruje
Takvi ne poznaju kajanje
Jer srcem vode se
Takvima ispod časti slava radi slave je
Kroz smiraj dana nežno se probija
Poezija u pokretu
Žuri da svetu prenese poruku 
Ljubavi
Sviraj
Preko svog opsega
Izvan začaranog kruga samsare
O onom što dugo robija nedužno
U gustom mraku jedne gitare
Iz koje izleću golubovi

CRNA – Mila Jašović

Duž promenade tišina svira Tanka glazura od čokolade Kaplje sa kupole svemira Prozračna ešarpa umesto abažura Crvenim senči sobu hotela Plete se mreža gotske čipke Linijom tela Za lake korake bačene štikle Posprema nesklad u kome tesne Misli podižu sidra Ali jedna zauvek tu opstaje kao kap Prsne Esencija morske soli u bočici parfema Voljni … Настави са читањем “CRNA – Mila Jašović”

Duž promenade tišina svira
Tanka glazura od čokolade
Kaplje sa kupole svemira

Prozračna ešarpa umesto abažura
Crvenim senči sobu hotela
Plete se mreža gotske čipke
Linijom tela

Za lake korake bačene štikle

Posprema nesklad u kome tesne
Misli podižu sidra
Ali jedna zauvek tu opstaje kao kap
Prsne
Esencija morske soli u bočici parfema

Voljni taoc na nišanu
Senkama koje u snove vode
Ni vukovi ne odaju počast novom danu
Zašto bi beli čovek zastao pred takvim željama

Kako je samo premalo ovde
Gde svi se mire lako sa onim što dolazi
Povorka maškarade pred Danteovim
Krugovima

I kako vrišti na usni
Reč koju neće da pogazi
Ta živa tišina je počasna straža
Duhovima

Kako i nago i boso putuje crveno sunce
Rekom ka večnosti
Poslednja šansa za žive da dignu revolucije
Nežnosti

Cigani su prvi narod civilizacije
S njima će prah od repatice
Udahnuti s dlanova
Poći korakom skitnice
Prepunih džepova dokolice
Na pojila od snova

Jer tamo će prikovan za njene oči
Zakupiti karte za vožnju noći
Do stratosfere

Da otme Pandori kutiju
Presit i zla i rata
Njen privatni fantom iz opere
I Kolumbu promeniti profesiju
Da bude samo nečiji tata

Da tamo gde su se bombe slale
još samo ljiljani mogu pasti
Da ljudi slave ideale
Vođeni istim kodeksom časti

Dete je pirata
On živi tamo gde kruni se ponos zbog zlata
I nimfe truju ga pesmom na plažama

Ona na plantažama neobranog zrna kafe
Sluša glas sa ulice
Putuju diližanse u gluve sate
Pločnikom ispod prozora
U vreme za čaj od ružine latice

Kad crne nijanse dobiju pozlate
U doba molitve za serafime
Čekaće iste one oči da joj se vrate

Jer nije život samo danas
Ni konačno nije kraj
Ni vera nije kad je govoriš
Već kada činiš u njeno ime

(C) Mila Jašović

Mimohod s anđelima

Mlazevi svetlosti kroz roletnu Licem se proliju Uzdahom plaćam tu čaroliju Ko brušeno kamenje tvojih očiju Kada me sretnu Na stazama hodočašća   Pa epohu za epohom lutam Pa život za životom selim Taj san pod pazuhom Po sunčanim stazama   Već smo se sreli toliko puta U različitim ulogama   A da i ne … Настави са читањем “Mimohod s anđelima”

Mlazevi svetlosti kroz roletnu

Licem se proliju

Uzdahom plaćam tu čaroliju

Ko brušeno kamenje tvojih očiju

Kada me sretnu

Na stazama hodočašća

 

Pa epohu za epohom lutam

Pa život za životom selim

Taj san pod pazuhom

Po sunčanim stazama

 

Već smo se sreli toliko puta

U različitim ulogama

 

A da i ne pamtiš naše početke

Kako je evoluirala žena iz prve žene

I čovek iz prvog čoveka

Koja te zona vremenska dovela do mene

Saputniče mog uzdaha

Nas je zvezda Vitlejemska

Vodila na mesto jedne kolevke

U kojoj ljubav se rodila

 

Ne gazi po fosilima staklokrilaca

Vesnika raja

Božjih glasnika

To nije korak do oproštaja

Već marš po njihovim krilima

To nije mesto za tvoju sumnju

Za tvoja načela usvojena od sveta

U mimohodu s anđelima

Silazim lestvicama

Kojim se oni uspinju

Da bi te sačekala

Na mestu gde smo se prvi put sreli

 

Pa uzmi moje mesto u raju

Kada te umori ovaj dom planetarni

I približiš se svome kraju

Ta dijadema koju ti daju

Moje će puteve da osvetli

Jer mi je hladno čak i na toj visini

I gladno srce ne ume da te nema

 

U jednom dalekom raspuklom jutru

U stolici za ljuljanje nikada dalja

Spokojno zaspaću na kraju sveta

Jer znam da sam te dala na čuvanje

Na suprotnoj strani od mojih želja

Onima što znaju tajnu svih naših susreta

Plamen decembra-Mila Jašović

Bacam novčić u fontanu od leda Imenom Buđenje u srcu Kalemegdana Nek sačeka proleće da potone do dna Jedna lansirana želja opet će ga naterati da ispliva Dok ga ne pokupe Cigani stopalima bosim od leta U toj refleksiji aqua marin lokve Gužvaš mi se u sećanju bez dozvole Kao što se gužvaš u njenim … Настави са читањем “Plamen decembra-Mila Jašović”

Bacam novčić u fontanu od leda
Imenom Buđenje u srcu Kalemegdana
Nek sačeka proleće da potone do dna
Jedna lansirana želja opet će ga naterati da ispliva
Dok ga ne pokupe Cigani stopalima bosim od leta
U toj refleksiji aqua marin lokve
Gužvaš mi se u sećanju bez dozvole
Kao što se gužvaš u njenim krugovima
Sužen po rubovima da staneš u dimenzije sveta
Jedno drugom dajemo to što su drugi uzimali
Skidam ti pola ugriza sa suve smokve
Otimaš sa usne zalogaj profiterole
Znala sam da se volimo po načinu na koji smo se mrzeli
U slanom ukusu ludilo klizi niz ramena
Igram se vatrom Devojčice sa šibicama
Anđeli neka idu tamo gde svetlosti nema
Gde se ljudi ne vole
I gde beda caruje
Jer moja je svaka želja već uslišena
A ona što tinja
Dar je što lepotu iz lepote preoblikuje
Decembar u vreme čuda
Ruga se beskućnima
I Nova godina kuca ko prorok na vratima
Ja molim ljude, ne molim glasnike neba
Da mi se kao Diogenu sklone sa Sunca
Jer nije srećan ko mnogo ima
Već kome malo treba
Dečak sa ružama na obrazu daruje lampion jelki
Iduće godine hoće do njenih visina
Da poraste
Što se mene tiče, klinac već si veliki
Veći od sveta u kome želiš da odrasteš

Kap-Mila Jašović

Prizivam kišu i ona priziva stihove Ples milijardu kapi U aprilskoj simfoniji Penom se množe Rimujem se sa senom na zidu U kostimu za salsu Preko mokre kože Pišem ti pismo Kao u transu Perom po beloj hartiji Na ispitu zrelosti pali smo A obesti dečije se ne tolerišu Onima koji su mogli više dati … Настави са читањем “Kap-Mila Jašović”

Prizivam kišu i ona priziva stihove
Ples milijardu kapi
U aprilskoj simfoniji
Penom se množe
Rimujem se sa senom na zidu
U kostimu za salsu
Preko mokre kože
Pišem ti pismo
Kao u transu
Perom po beloj hartiji
Na ispitu zrelosti pali smo
A obesti dečije se ne tolerišu
Onima koji su mogli više dati
Limena muzika odzvanja
U glavi
Lenja noć hramlje po asfaltiranom
Buntu poezije
Njeno je da nas stavi
U obruč prihvatanja
Onog što ne može da se menja
Jer pružamo ruku mlakom stisku
Pasivne revolucije
Mesec od sunca erupcije svetlosti dobija
Prepisku tajne s mog na tvoj dlan
Nosi prstima po jastucima
Ne znam na kojoj adresi
U čahuri bezkrilno
Astralno sanjaš mobilisane
Godine sreće
Da li te boli lančani sudar
Zvezda od rđe
Al nek te mimoiđe moje proleće
Sumrak gde mesečar svoje
Snove u oblak utisne
Ako ćeš opsovati što tako kisneš
Na mestu gde se žedni poje
Ako je i ova kap samo još jedno zrno vode

Zatalasaj

Rekao je:”Ne talasaj.Ti svojim srcem vezuješ ruke A njihova nikad nećeš otopiti. Istina vređa Prste savijene iza leđa. Skidaće zvezde, a nebo će ti oteti.     Potopi krikove u podmornice Jer duša po svome kliče Na račun udobnosti Osenči lice pred svima i naoružaj svoje slabosti Pokrij to sunce u nedrima livrejom     … Настави са читањем “Zatalasaj”

Rekao je:”Ne talasaj.Ti svojim srcem vezuješ ruke

A njihova nikad nećeš otopiti.

Istina vređa

Prste savijene iza leđa.

Skidaće zvezde, a nebo će ti oteti.

 

 

Potopi krikove u podmornice

Jer duša po svome kliče

Na račun udobnosti

Osenči lice pred svima i naoružaj svoje slabosti

Pokrij to sunce u nedrima livrejom

 

 

Malo nas hrli za idejom

Većina samo pored nje promiče.”

 

 

Masa bi dušu amputirala

Da njome plati zlatne kaveze

Ugojenima od sujete i lažnog morala

 Sve dok dopunjuju hleb na njene trpeze

 

 

A ti to nazivaš ratnicima?

Mehanizme koji dišu  po pravilima?

 

 

Skupiću armiju baraba sa margina

 Što iskaču iz padobrana

 Pravo u grotlo vulkana

 Izlaze iz jazbina i spavaju po klupama

U pomrčini

 

Omaž za njihove ruke grube

Što čuvaju straže onima koji se ljube

 Na mesečini

 

Sirovim snagama napravi

Most preko aveti

Koja se meškolji preko pravde prapretka

 

Došlo mi je da te volim

I posle poslednje ljubavi

I ako ratujemo na suprotnim stranama

Nisi ni ti bolji

Samo ti lepše stoje

Maskirne boje

 Novog poretka

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ždral za tvoje vode-Mila Jašović

Zavitlaćeš kamen po kamen u daljinu I njima razbiti večnu tišinu Dunava Ko pitanje za pitanjem Koje ne možeš postaviti Ali ih talasi opet iznesu na površinu Cvileće drveni čamci Svedoci tvoga okršaja s rekom Kad držiš istinu na distanci Negde daleko odskače Od svakog domašaja S koliko boja bojićeš tugu Dok te u nekog … Настави са читањем “Ždral za tvoje vode-Mila Jašović”

Zavitlaćeš kamen po kamen u daljinu
I njima razbiti večnu tišinu
Dunava
Ko pitanje za pitanjem
Koje ne možeš postaviti
Ali ih talasi opet iznesu na površinu
Cvileće drveni čamci
Svedoci tvoga okršaja s rekom
Kad držiš istinu na distanci
Negde daleko odskače
Od svakog domašaja
S koliko boja bojićeš tugu
Dok te u nekog drugog ne pretvori
Koliko dugo kružićeš u začaranom krugu
U kakve se oblike bol na kraju otelotvori
Koje to struje nežive prirode
Dovoljno snažno mame da u njima opstaneš
Koliko dnevno postaješ
Osmatrač iz tuđe perspektive
Koliko često sanjaćeš obale drugog tla
Da možeš iz početka od dna ka vrhu
Da ne stojiš ko pion u međuprostoru odluka
Da ne moraš da biraš uvek između dva zla
manje
Da ne moraš da tražiš svrhu
Na mestu gde je nema
Ni da tražiš odobrenje
Da gradiš život van sistema
Da slaviš slobodu begunca
Videćeš ždralove
Aluvijalne ravni nadletaće jata
Kidaće poslednje zrake od sunca
U kljunu nositi kapi života
U rasponu krila mesto za tajne
I nećeš biti pozvan na njihove balove
Jer reke mnoge su protekle
I mnoge će proteći
Kad oko svoje ose krug protiv sreće ucrtavaš
Ostarićeš ionako zureći za njima
Pa zar je važno dokle
Kad samo sebe sputavaš

Gospode

Zatvoriću se u krunu samoniklog cveta Postaću Palčica Koja pije sokove Zemlje iz gipkih trava Više ne trebam Sićušna tratinčica naspram grdosije sveta Snažna ko planine Alpa     Ima dana kada Tvoje breme teško nosim Dana kada u plesu s tobom vrtoglavo padam Znam da taj bol je retrogradan Učitelj i vodič ka promeni … Настави са читањем “Gospode”

Zatvoriću se u krunu samoniklog cveta

Postaću Palčica

Koja pije sokove Zemlje iz gipkih trava

Više ne trebam

Sićušna tratinčica naspram grdosije sveta

Snažna ko planine Alpa

 

 

Ima dana kada Tvoje breme teško nosim

Dana kada u plesu s tobom vrtoglavo padam

Znam da taj bol je retrogradan

Učitelj i vodič ka promeni koja isceljuje

Vodi me ka poznatom mestu koje iznova otkrivam

 

Skupiću se u prvi vesnik proleća

Što čuči ispod snegova

Nek bujaju tuge u tišini

Razapete na nisku đerdana

To samo su kreatori novih načina

Da nađemo lakoću u težini

 

Ovladaću svojim navikama

Iz dana u dan odmotavajući klupko

Bez kraja do novih ideja

Dehidrirana od nedostatka znanja

Svaka je ćelija

Dovela dušu na prag bestežinskog stanja

 

Dao si senku svima

Zatočenika tamne strane ličnosti

Što raste u kutku lišenom svetlosti

Ako se nikada ne integriše pred ljudima

 

Vinovnik nereda u kome sam

Skrivena  jača postaje

Njeno je da opstaje

Moje da stalno iznova nadvladam

Otelotvoreni sjaj iz jednog pogleda

 

 

Kapija Sunca (Za Dan protiv nasilja nad ženama)

Obavija me zvuk saksofona Imrovizovana pesma ratnog veterana Pa krenem nasumično magistralom Po njenom taktu Razapetom ulicom između naših svetova   Spiralom vremena   Preplićem Golfske struje u jednu tačku Putujem okeanom ko u potrazi za svetim gralom Pod šalom od organdina Od zapada do istoka Tamo gde krst od meridijana Preseca zenicu tvoga oka … Настави са читањем “Kapija Sunca (Za Dan protiv nasilja nad ženama)”

Obavija me zvuk saksofona

Imrovizovana pesma ratnog veterana

Pa krenem nasumično magistralom

Po njenom taktu

Razapetom ulicom između naših svetova

 

Spiralom vremena

 

Preplićem Golfske struje u jednu tačku

Putujem okeanom ko u potrazi za svetim gralom

Pod šalom od organdina

Od zapada do istoka

Tamo gde krst od meridijana

Preseca zenicu tvoga oka

 

Hiljadu milja za san u jednom gradu

U kom se ne spava

Već u dosluhu s mesečinom

Utehu traže

Hiljadu ljudi u molitvi za mir u svetu

Pod velom ćutnje o grehu

Greh se umnožava

 

Pa ne ubijaj bližnjeg svoga rečima

Delom

Ni tišinom

 

Kad stigneš do istog cilja sa nekog drugog puta

Po vertikali recipročnih pitanja

Gde odgovora nema

Kad ti se učini poznato lice u gomili asketa

Ostavi nadu raspetu u paučini

Ona se najviše boji da bude oslobođena

 

Tajfuni nose pepeo

Sa zemlje ovog azila

Ne miči usnama

Trebalo je nešto da kažeš

Kada je žive vatre

U sebi gasila

Prvi put je udahnula život

Na prelazu tih očiju iz zelenih u plave

Iz plavih u sive poslednji put izdahnula

 

Pred katedralom pusti nemire koji tište

Ovo je tvoja oaza, a moje odredište

Predah do našeg sutra kad budem srezala

Raspuklu liniju koja je dlanove vezala