Duž promenade tišina svira
Tanka glazura od čokolade
Kaplje sa kupole svemira
Prozračna ešarpa umesto abažura
Crvenim senči sobu hotela
Plete se mreža gotske čipke
Linijom tela
Za lake korake bačene štikle
Posprema nesklad u kome tesne
Misli podižu sidra
Ali jedna zauvek tu opstaje kao kap
Prsne
Esencija morske soli u bočici parfema
Voljni taoc na nišanu
Senkama koje u snove vode
Ni vukovi ne odaju počast novom danu
Zašto bi beli čovek zastao pred takvim željama
Kako je samo premalo ovde
Gde svi se mire lako sa onim što dolazi
Povorka maškarade pred Danteovim
Krugovima
I kako vrišti na usni
Reč koju neće da pogazi
Ta živa tišina je počasna straža
Duhovima
Kako i nago i boso putuje crveno sunce
Rekom ka večnosti
Poslednja šansa za žive da dignu revolucije
Nežnosti
Cigani su prvi narod civilizacije
S njima će prah od repatice
Udahnuti s dlanova
Poći korakom skitnice
Prepunih džepova dokolice
Na pojila od snova
Jer tamo će prikovan za njene oči
Zakupiti karte za vožnju noći
Do stratosfere
Da otme Pandori kutiju
Presit i zla i rata
Njen privatni fantom iz opere
I Kolumbu promeniti profesiju
Da bude samo nečiji tata
Da tamo gde su se bombe slale
još samo ljiljani mogu pasti
Da ljudi slave ideale
Vođeni istim kodeksom časti
Dete je pirata
On živi tamo gde kruni se ponos zbog zlata
I nimfe truju ga pesmom na plažama
Ona na plantažama neobranog zrna kafe
Sluša glas sa ulice
Putuju diližanse u gluve sate
Pločnikom ispod prozora
U vreme za čaj od ružine latice
Kad crne nijanse dobiju pozlate
U doba molitve za serafime
Čekaće iste one oči da joj se vrate
Jer nije život samo danas
Ni konačno nije kraj
Ni vera nije kad je govoriš
Već kada činiš u njeno ime
(C) Mila Jašović