LJUBAVNA SONATA
Daj mi krila da dosegnem Nebo
bosonoga ugljevlje cu preći
kroz kuću žutu od papira
da poletim suncu u zagrljaj vreli.
Daj mi moći da hodam po vodi
jedan dan da budem tvoja vila
šta to ljubav šapće, čežnju da li vidi
tražim osmjeh, skriven ispod hridi.
Tražim te u noći kad svi mirno spiju
predajem se noći,gorim poput svjeće
dal’ sam osuđena na samoću kletu
jer se duša lomi za mrvicu sreće.
A ti negdje i jesi i nisi
u školjki, u pjesku samotno se smjesis
ti si vazduh koji ko davljenik hvatam
iluzija, varka,
san nestvaran što kroz prste klizi.
(Прочитано: 103 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.313.197 пута)