Udahni duboko i sklopi oči,
Pusti nek’ Dunav te vodi,
Talasaj mirno opušten na vodi,
Ukrštenih prstiju oseti moj dodir.
Proviri sada i videćeš svet
Onakav kakav treba biti.
Tu, skriven od ljudi, otvorenog neba,
Čuj šapat šume, šta ti to govori?
Baci pogled u desno, nek se pogledi sretnu,
Srca zatrepere, pustimo im gram – dva
Sreće što misliš da ne postoji. Tu je.
Nije vir sve što primetiš u vodi.
Osluškujem svaku notu koju puštaš
Dok posmatraš brod što daljinom plovi,
Ispred nogu talas žubori, pod limom
Čamca čiji vlasnik ne postoji.
Željna sam tebe, priznajem tiho.
Želim te kraj sebe, koliko i ovaj trenutak,
I vodu i vetar što igra se tvojim mirisom,
Da si mi tu, sa tobom ne postojim.
(Прочитано: 74 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.309.477 пута)