ispraćao si ptice
što prelijeću kvart
a kad se okrenuh
nestajale su na horizontu
i ne znam je li tiho počela kiša
ili ti je krošnja obližnje trešnje
u oku šutjela
kao kišna svjetlost
koja puni oči kao u mostaru
jednoga ljeta
druga slika ti je nestajala
na bečkoj panorami
nisam mogao vidjeti
koga ispraćaš samo sam
promatrao ljude što izlaze
iz podzemne i
u mome oku nište
tragove za sobom
kad se okrenuh jesi li
čekao nekoga (s jabukom
i novinom u ruci)
ili si promatrao ptice
što prelijeću kvart
i nestaju na horizontu
u drugom času silazim ti
s one strane vremena
u kojem bratova sjena zamiče
za stablo jasenovo
i pronosi rukovet ljeta
dok miriše na kišu
dok me sestra ljubi
očima straha
jer grmi iz daljine
kao nad zemljom
onulom tonulom
potonulom
pod pločnike
