Pamtiće pokoljenja…
Otišao je tiho i skromno
Kao što je i živio
Visokopreosvećeni Patrijarh
Njegova duša melemna
Imala je mjesta za svakoga
Voljnoga i nevoljnoga
Dok je hodao među nama
Ostavio je u amanet
Čovjek da uvijek mora ostati…
Živio je vrletno i smjerno
Riječju liječio… I pogledom
I sada liječi…
Življeće Patrijarh vječno
Dok je ljudi i svijeta
Pamtiće pokoljenja…
Blago je naše što mogasmo
Bitisati u zlo vrijeme…
Sa njegovim preosveštenstvom
Nije bitno koliko ko živi
Već kako – reče Patrijarh
Duša mu carovala…
Otišao je kako je i bitisao
Pamtiće pokoljenja…
Visokopreosvećenog Patrijarha
(Прочитано: 56 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.301.260 пута)
Arso, ti si se ohrabrio da napišeš jednu ovakvu pjesmu – priznajem da ja to nikada ne bih mogla, jer mi se čini da nemam ni vrstu i toliko riječi za pjesmu koja bi govorila o čovjeku o kom (i samo) njegovo ime više govori od svih riječi koje pjesmu tkaju. Bravo, Arso i hvala ti.
Nije bitno koliko ko živi
od 3A.
Već kako……..
Mudar covek bejase….ode u svece…..
Bavis de vrednim i uzvisenim temama….za pohvalu!
A…….
Arsenije,
SVAKA CAST!!!
Bog ti srecu dao!
Lepa
hvala Vam!
Arso, meni pade na um da nasaram nesto za Svetog Pavla. Nije sveti al bice. Medjutim nisam duhovno sazreo za takav poduhvat. Srecom te ima nekih koji jesu. Sve pohvale za ovu pesmu. Odlicna je. Desetominutni aplauz za tebe. Eto i zbog toga pesnici postoje, da zabeleze jedno vreme i velike dogadjaje. Veliki pozdrav za tebe PESNICINO.