Ovo je vrijeme u koje se postaje niko
I niko je nešto pri ovome što vidim
Protrljam oči pogledam
Sjenka sjenci iz prošlog vijeka
Zaklonila ovo vrijeme u koje se postaje niko
Pazim kako, koliko i kome se javljašm
Kome pišem i koliko pričam
Pokušavam da počinem malo
Javljam se onima kojima moram
Shvatam
Sve je jednom početak i kraj
Ne javljam se nikome dok misli
Ne javljam se onima koji misle da misle
Ne javljam se onima koje su instalirani
S obavezom da dudu dio ovog hora
Neznaš ti to opet mi ponavljaju
Nemoj da vide da vide
Oni su svuda i svašto ako treba
Po pločnicima i foteljama u ringu
No i ring je poezija kada pošteno udare
Dok ne proglase pobjednika
Nijesam sam pomisli
Ne javljam se ljudima
Ne javljam se čovjeku
Ne javljam se svačijem i ničijem pobratimu
Ne javljam se šefu velikom i malom
Ne javljam se onima kojih
Ima koliko nekada nosioca štafeta
Ne javljam se čovjeku iz ovog ringa
Davno je rukaviće o klin objesio
Mogao je i prije
Mogao je zastavu trobojku nekom pokloniti
Mogao je biti predsjednik udruženja da nije drugi
Da nije prvi pred njima banuo
Zato se svega sjećam
Svima javljam i pišem možda mi zatreba