URAGAN
Prolijeću
olovni vojnici,
trag im žutom svjetlošću
zažarenom
nebeski put prostire,
da li Ilija
gromovnik
ili neko drugi zadužen
za nebeski laitšou
sa njim upravlja
Nebeska kaldrma
točkove pootkida
bornim kolima
što nebo sivo od tereta
izbrazdaše.
Vjetar
muziku valovima
bjesomučnog ritma
zasvirao,
oni se od igre
zapjenili
i kao da predah traže
u obalu udaraju,
kao
pobijeđeni kečeri
u sumanutoj imitaciji hrvanja.
Kiša
i vjetar se svađaju,
nemaju
isto mišljenje
kako da se u gradu ponašaju.
Kiša ulice umiva,
a vjetar granje kida
te granama
i lišćen
zasipa ulice,
kiteći
zalaufane semafore
sa njima.
Krovovi
očajno zavijaju i škripe,
poslednjom snagom
se
držeći za letve polomljene,
i onda se
u nemoći svojoj vjetru
na
nemilost prepuste.
Uragan
na Floridi,
uragan u mojoj duši
i
mislima,
od želje da budem vjetar
i da isčupam
rukovet
crvenih tulipana
i tebi ih
svojeručno na prozor
nalijepim
kao
na list herbarijuma,
pa ispod poruku napišem,
“Ja sam
uragan što je svu
ljubav ovog svijeta pokupio
i tebi želim
da je poklonim,
samo tebi!”
(Прочитано: 51 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.280.334 пута)