Suđeno mi da ti dođem na prag
vodilo me srce slušao nepoznati trag,
zapisano da gazim šume i proplanke
čuo za tebe ispod zelene kruške.
Nisam ti pružio ruku,nisam te upoznao,
glas sam ti čuo,sliku gledao,
odlutao zamišljeno do šumske česme
gde je srce u noći drhtalo od pesme.
Zašto se stidiš svoje lepote
kriješ oči od moga pogleda,
strah od ljubavi je najteža osuda
pogledajmo se neka puknu ledene sante.
Daleko si,daleko u šumskom cveću,
gde bistra reka i vodenica grle zaljubljenih sjaj,
želeo bi sa tobom da poljubim sreću
probajmo čašu ljubavi bar jedan gutljaj.