3. Do Velike Ulcinjske Plaze

Ko kaze da je tuzno more? ja znam. Ipak, ono je tuzno more neba daleko. Bio sam i ceko. Kud bi zaliv setna reko? Ono je more Neba lepog. Zasto je tuzno more? ja znam, rekao bih nekom, jedrio bih Svetom. Pesme tako bele kao teksta sjaj, scepa me Brale ceznem za Lorelaj. Zasto je … Настави са читањем “3. Do Velike Ulcinjske Plaze”

Ko kaze da je tuzno more?
ja znam. Ipak, ono je tuzno more
neba daleko.
Bio sam i ceko.
Kud bi zaliv setna reko?
Ono je more Neba lepog.
Zasto je tuzno more?
ja znam, rekao bih nekom,
jedrio bih Svetom.

Pesme tako bele
kao teksta sjaj,
scepa me Brale
ceznem za Lorelaj.

Zasto je tuzno more?
Ipak, ono je tuzno more,
a more je sretno,
i ja s perom
Andjele beli,
daleko, daleko.

Kad talasi dodju
i reke te ponesu Svetom
vrati se trenutce sretni
isto bih Ti reko.

Zasto je tuzno more?
Mi znamo. Ono je slicno setnom.
More po more,
more sretno.

Kud bi more bez mora! Leto!
Zalivi Galije nadju,
glecer mirise cvetom.

More, more je veliko i lepo.

Luke tako bele
kao Svetog lica sjaj,
usne ko usne,
ja i moja Lorelaj.rainbows-2045[1]

Zasto, zasto je sretno sve
do velike ulcinjske plaze, Boze daj!

ZUBORI PROSLOST ~ milka vukic v.

Zubori  svetlost mirisne proslosti Odmara noc kroz iskru mjesecevu… Poput utvare tisina drema Kao u inat sna nema…nema… . Predaleki su i nevidljivi, Ko u bisernoj skoljci sakriveni Znani ljubi i dogadjaji… Stopa im u ponor uronila. . Ptici je sve dostupno… Sahranjenima mnogo zaboravljeno… Jos vene zaostao cvet ispod korova…. On mu  svetlost oduzima.

Zubori  svetlost mirisne proslosti
Odmara noc kroz iskru mjesecevu…
Poput utvare tisina drema
Kao u inat sna nema…nema…
.
Predaleki su i nevidljivi,
Ko u bisernoj skoljci sakriveni
Znani ljubi i dogadjaji…
Stopa im u ponor uronila.
.
Ptici je sve dostupno…
Sahranjenima mnogo zaboravljeno…
Jos vene zaostao cvet ispod korova….
On mu  svetlost oduzima.

2. Do Velike Ulcinjske Plaze

Zasto je tuzan delfin? Ja znam. Ipak, on je tuzni delfin mora daleko. Bio sam i ceko. Kud bi tuzan sa setom? On je delfin plavi mora lepog. Zasto je tuzan delfin? Ja znam, rekao bih nekom, isao bih Svetom. Zasto je tuzan delfin? Ipak, on je tuzni delfin koji mase repom, i ja sa … Настави са читањем “2. Do Velike Ulcinjske Plaze”

Zasto je tuzan delfin?
Ja znam. Ipak, on je tuzni delfin
mora daleko.
Bio sam i ceko.
Kud bi tuzan sa setom?
On je delfin plavi
mora lepog.
Zasto je tuzan delfin?
Ja znam, rekao bih nekom,
isao bih Svetom.

Zasto je tuzan delfin?
Ipak, on je tuzni delfin
koji mase repom,
i ja sa srecom
gleceru cudni
daleko, daleko.

Baste tako bele,
tuge tako svele,
zar je igri kraj?
Gde si moja Lorelaj?

Zemlje tako bele
kao sada suncev sjaj,
suze tako vrele,
znas li moja Lorelaj?

Zasto je tuzan delfin?
On zna. On je slican setnom.
Delfin po delfin
zavrsice pesmom.

Kud bi glecer bez glecera sreco!
Galije sretno plove,
delfini sretni Svetom.

More, more veliko i lepo.

Baste tako svete,
ljubavi tako slepe,
zar je igri kraj?

Zasto, zasto je setno sve
do 1962715_1069420609741544_9120111830475893344_nvelike ulcinjske plaze, Lorelaj?

RAZGOVOR S TUGOM – Dobroslav Petričević

Razgovor s  tugom  Ponekada tišina zazvoni kao hiljade crkvenih zvona tuga mi se unese u lice bezdušno  pita: Gdje je ona? U bespuću života nestao trag svaka uspomena ranu dira samo da sretnem pogled blag i  umirim hiljadu nemira. Lako je kad  pada kiša kišne kapi skrivaju suze tuga se nadvila iznad ognjišta zlokobno pita: … Настави са читањем “RAZGOVOR S TUGOM – Dobroslav Petričević”

Razgovor s  tugom 

Ponekada tišina zazvoni
kao hiljade crkvenih zvona
tuga mi se unese u lice
bezdušno  pita:

Gdje je ona?

U bespuću života nestao trag
svaka uspomena ranu dira
samo da sretnem pogled blag
i  umirim hiljadu nemira.

Lako je kad  pada kiša
kišne kapi skrivaju suze
tuga se nadvila iznad ognjišta

zlokobno pita:

Gdje ti je ljubav

ko ti je uze?

Dolivaš so na živu ranu
pomozi ako za Boga znaš
lagali su mi život cijeli
„dobiješ uvijek koliko daš“.

Davao sam šakom i kapom
bio sam spreman davati još
srce i dušu, život cijeli
za sebe  nisam tražio ni groš

Više ne čekam svoje ise
ponovo tamu sjeku zvona
tugu sam rastužio.

Gledam je plače
ne ruga se više
i ne pita me:

Gdje je ona?

© Dobroslav Petričević