U počast Kamingsu 52 — Marina Adamović

. jutro me raz —otkri i šapnu kasnimo — počinje ni-štaa! poznat mi je taj scenario (gledam sebe na bini srednjaka) podižem dar Diogena(geni) svetlim u zrak čekam njušim pričam sa svetlom ovde! tamo! onaj! možda? monodrama je beskrjna ali šta ću (opsednuto st) hod junaka hod junaka.— tu sam! gde ste! još ne gasim … Настави са читањем “U počast Kamingsu 52 — Marina Adamović”

.

jutro me raz —otkri i šapnu

kasnimo — počinje ni-štaa!

poznat mi je taj scenario

(gledam sebe na bini srednjaka)

podižem dar Diogena(geni)

svetlim u zrak

čekam

njušim

pričam sa svetlom

ovde! tamo! onaj! možda?

monodrama je beskrjna

ali šta ću

(opsednuto

st) hod junaka

hod junaka.— tu sam! gde ste!

još ne gasim fenjer

osvetljen je dan po

mračio um bez objašnjenja

(odavno sam razdelila dušu

a oni su protrčal i kroz nju i zgrušali se)

predstava je završena

sedam u bure

zavesa se spušta

au svakoj niti – bol bol i bol

AFORIZMI

Niko nema pravo, da drugoga vređa, niti da demokatiji okreće leđa, a ko se ovoga ne predržava, neko će ga svojim “demokratskim ratovima” na sve ovo samo da “upozorava”!   Demokratija često puta gubi svoje “utakmice” protiv Diktature, koja je pored “pobede” odmah i sa “stadiona” najure! Živko Begović  

Niko nema pravo, da drugoga vređa, niti da demokatiji

okreće leđa, a ko se ovoga ne predržava, neko će ga svojim

“demokratskim ratovima” na sve ovo samo da “upozorava”!

 

Demokratija često puta gubi svoje “utakmice” protiv Diktature,

koja je pored “pobede” odmah i sa “stadiona” najure!

Živko Begović

 

U počast Kamingsu 51 — Marina Adamović

Rekô je . Ona je ta Ona zna OnanaDiogena podseća . I ona upali svrću-lomaču Pa vrisnu Po–o-obeže Odle..e–prša Od svog lika u-u oknu oka . Nisam taaa Nisam onaaa Neeeeeeeeeeeeeee čo ve če e e e Čo ve e e če Probudi meeeeeeeeeeee!!!!!!!!!!!!

Rekô je

.

Ona je ta

Ona zna

OnanaDiogena podseća

.

I ona upali svrću-lomaču

Pa vrisnu Po–o-obeže

Odle..e–prša

Od svog lika u-u oknu oka

.

Nisam taaa

Nisam onaaa

Neeeeeeeeeeeeeee

čo

ve

če

e

e

e

Čo

ve

e

e

če

Probudi meeeeeeeeeeee!!!!!!!!!!!!

Изађи, хладно је

Ако не памтиш како сам те љубила Погледај у брезе крај пута Што за твојим стопама шапућу Нечујна буђења са длановима од тебе Створене додире отиснуте у твој заборав Погледај у таласе што се ломе Стијеном уклесано име на прагу љубави И пјену што ти је стопе љубила Погледај у врата што се отварају Што … Настави са читањем “Изађи, хладно је”

Ако не памтиш како сам те љубила

Погледај у брезе крај пута

Што за твојим стопама шапућу

Нечујна буђења са длановима од тебе

Створене додире отиснуте у твој заборав

Погледај у таласе што се ломе

Стијеном уклесано име на прагу љубави

И пјену што ти је стопе љубила

Погледај у врата што се отварају

Што жедне твојих корака стајале су у чекању дуго

И у отирач који често си прегазио

Под којим трагове сопсвене топлине

Добродошлице спасавам од тебе

Изађи, хладно је.

 

©Мирослава Одаловић