.
jutro me raz —otkri i šapnu
kasnimo — počinje ni-štaa!
poznat mi je taj scenario
(gledam sebe na bini srednjaka)
podižem dar Diogena(geni)
svetlim u zrak
čekam
njušim
pričam sa svetlom
ovde! tamo! onaj! možda?
monodrama je beskrjna
ali šta ću
(opsednuto
st) hod junaka
hod junaka.— tu sam! gde ste!
još ne gasim fenjer
osvetljen je dan po
mračio um bez objašnjenja
(odavno sam razdelila dušu
a oni su protrčal i kroz nju i zgrušali se)
predstava je završena
sedam u bure
zavesa se spušta
au svakoj niti – bol bol i bol
