Дан: 3. јул 2010.

RADE JOLIĆ Četiri vrana konja

ČETIRI VRANA KONJA   I Pod kopitama četiri vrana konja U vodi i zemlji U vatri i vjetru Između znojavih butina Razmičući karlične kosti Promolih glavu I bol I vrisak I mrak I studen I vidjeh zabrađenu ženu I čuh njen sluđeni glas                                 Ćut                                Ne smij se toliko                                Plakaćeš I da ne … Настави са читањем “RADE JOLIĆ Četiri vrana konja”

ČETIRI VRANA KONJA

 

I

Pod kopitama četiri vrana konja

U vodi i zemlji

U vatri i vjetru

Između znojavih butina

Razmičući karlične kosti

Promolih glavu

I bol

I vrisak

I mrak

I studen

I vidjeh zabrađenu ženu

I čuh njen sluđeni glas

                                Ćut

                               Ne smij se toliko

                               Plakaćeš

I da ne bješe uplašena i nesigurna

Ne bih znao

Da mi je majka

Nisam uspio ni da kažem

 

Majko

Spasi

Boli

Strah me majko

Po stotinu puta

Izlomih sebi zube i vilicu

Pa oputom zaših usne

Da se slučajno

Nekad

Ne nasmijem

Da mi lice ne osjeti ukus prevare

I laži

Rodih se sa stotinu godina

Sa hiljadu i stotinu godina

Rodih se

I počeh da puzim i gmižem

Sa kletvom na vratu

I kaznom da se vječno nadam

II

Pod kopitama četiri vrana konja

Tužbalice me naučiše da govorim

Šta da oblačim

Laž da bježim

Radost da strepim

Lim me nauči da se divim

I da se najljepše ne može zagrliti

Niti ukrotiti

Lim me nauči da je krv voda

I kad se nje napiješ

Luda glava više ne zaboravlja

Sve pamti

I sjetiće se

Gladi

Smrti

Progona

Vriska

I biva još veća i još luđa

A Lim sve dublji

Ponosniji

Prkosniji

A četiri vrana konja

Sve goropadnija

I gaze

I gaze

I gaze

 

Drobe se lednici

Tutnje i škripe oglodana rebra

Tutnje prazne riječi

Tutnje čizme i bezumlje

Sve tutnji

Sve tutnji

Sve se lomi

Prerodila mi šljiva

Pa se izlomila

Lome se pogledi

Lome se satovi i kompasi

Lome se čela i snovi

Sve se lomi i sve vapi

Za mjerom i skladom

Sve vapi

Sve se boji

Sve se lomi

Sve tutnji

I sve gori

III

Pod kopitama četiri vrana konja

Sve tutnji

Sve se lomi

Bježi čovjek od čovjeka

A od obojice bježi sluđena umjetnost

U neke krugove

Kocke

I nakaze

A đavo gleda

Sebi ne vjeruje

Đavolski se smije

A ja vrištim

Sve gori

Gori

I gore gori

Sve mi gori

Feniks iz rerne

gunđa      Čovjek je podsmjeh prirodi

Tutnji

Sve tutnji

Tutnje gromovi

I Lim tutnji

 

I nema vremena za tebe

I nema vremena za mene

Ni zvuk to nije bio

Ni bol to nije bio

Nije bilo ni snova

Ni razuma

Ni mladosti

Sve je to bila luda varka

Ovdje se rađaš star

I čitavog života

Samo sebe sažaljevaš

A da nije tako

Mrtvi bi se sami sahranjivali

Pored srca

Limom mi prođe barka

Sve zakupi

I ponese sve što ostade

I nestade

Ovdje ničega nema

I nema vremena za tebe

I nema vremena za mene

I sve vara

Sve tutnji

I sve gori

I sve teče

IV

Pod kopitama četiri vrana konja

Svaka glava vapi za oprostom

Svaka daska misli da je dio krsta

Lim čezne i sanja za mojim likom

A ja ne sanjam

Samo se krijem

Bježim

Klatim

Koracima spajam obale i virove

I čuvam nešto što nemam

Ovdje ničega nema

Nema vremena za tebe

I nema vremena za mene

Nema ni strana svijeta

I nema snova

Nema milosti

Ni razloga

Nema ni greške ni pokajanja

Nema

 

V

Pod kopitama četiri vrana konja

Četiri kosača

Kose prazninu i tamu

Pred njima sve pada

Sve nestaje

Sem zvuka

Koji mjesto srži živi u kostima

A konji još življi

Još luđi

Skaču

Njište

Gaze

Nad čelom mi utabaše zemlju

Nad glavom mi kamen razdrobiše

Travu mi ubiše

I osta prah

Pa i njega

Na kopitama odnesoše

I

Mrak

Rodih se sa stotinu godina

Rodih se sa hiljadu i stotinu godina

Rodih se

A nisam živio

I nisam se osmjehnuo

Ni ime nisam zapamtio

I

Kraj

RADE JOLIĆ Umorna pjesma

UMORNA PJESMA Ugasi jezikom svijeću Nek zapuckaju Kapi pljuvačke Dodirnute plamenom I osjeti Jedinstven poljubac tame Pomiluj me po kosi Zabij mi prste u očne duplje I počeši mi čelo iznutra Stalno me zasvrbi Kad osjetim Toplinu i sigurnost zagrljaja Skupi koljena Hoću glavu da ti stavim na krilo I da pokušam da se odmorim … Настави са читањем “RADE JOLIĆ Umorna pjesma”

UMORNA PJESMA

Ugasi jezikom svijeću

Nek zapuckaju

Kapi pljuvačke

Dodirnute plamenom

I osjeti

Jedinstven poljubac tame

Pomiluj me po kosi

Zabij mi prste u očne duplje

I počeši mi čelo iznutra

Stalno me zasvrbi

Kad osjetim

Toplinu i sigurnost zagrljaja

Skupi koljena

Hoću glavu da ti stavim na krilo

I da pokušam da se odmorim

Od svega

Hronično sam umoran

Pričaj mi o nečemu uzaludnom

To najbolje pričaš

Tu si najubjedljivija

Pričaj mi ponovo

Kako je nekada davno

U nekoj carevini

Živio jedan car

Koji je imao sve osim

Osmjeha …

Pričaj

Dok ja ispijam oko iz čaše vina

U kojoj još krvari mjesec

Izboden kišnim kapima sa prozora

Pričaj

Pričaj i bodi me iglom

Ne smiješ prestati

Jer ako prestaneš

Uspavaću se

A ako se uspavam

Ovaj umorni putnik

Prespavaće život

 

RADE JOLIĆ Pih

PIH I ovo rano buđenje Bol u desnom ramenu Spremanje za posao I posao PIH Blato Stajanje Čekanje polumrtvog šarenog A prepunog autobusa I zahvaljivanje Na ustupljenom sjedištu U ime moje stražnjice PIH Isti ljudi Mirisi Ista mučnina u stomaku Zbog neizvjesnosti Ista hrana Isto sjutra kao ovo danas Isti snovi Stari đavo PIH I … Настави са читањем “RADE JOLIĆ Pih”

PIH

I ovo rano buđenje

Bol u desnom ramenu

Spremanje za posao

I posao

PIH

Blato

Stajanje

Čekanje polumrtvog šarenog

A prepunog autobusa

I zahvaljivanje

Na ustupljenom sjedištu

U ime moje stražnjice

PIH

Isti ljudi

Mirisi

Ista mučnina u stomaku

Zbog neizvjesnosti

Ista hrana

Isto sjutra kao ovo danas

Isti snovi

Stari đavo

PIH

I jednoj kasirki u prodavnici je teško

Kojoj iz pluća provali

PI

A ja joj savjetovah da doda još H

Da osjećaj bude potpun i iskren

E PIH

I baš dok sam ležao na šinama

I razmišljao o svemu

Pa i tome PIH

Zagledah se u punačke oči

Jedre obraze i grudi

I jednu nesreću

I baš kad htjedoh da je upitam

Da li mu je pravo ime

Nikolaj Rajevski

Naiđe voz

PIPIIIII PIIIIIIIII PIIHHHHH PIIIIIIIIIIIIHHHHHHHH

E baš PIH gdje baš sad da naiđe

 

 

Peko Laličić, POVRATAK

Peko LALIČIĆ POVRATAK Između kamena i veđa vreme zapreća ožiljke sunce mi zazeleni osmeh i prenese me preko gora i mora i u sumrak vrati u ružičnjak da ostarim tebi pod prozore

Peko LALIČIĆ

POVRATAK

Između kamena i veđa
vreme zapreća ožiljke

sunce mi
zazeleni osmeh
i prenese me
preko gora
i mora
i u sumrak vrati
u ružičnjak
da ostarim
tebi pod prozore