.
.
tumaram sobom
kuća bez zidova
lupam po duši
soba bez odjeka
otvaram oko
bure pepela
glava se odvaja
podmetnut ambis
sve znaju o meni
ja ništa o sebi
ovde bih stala il’ ostala
pa živa zakopana čekala
možda nade ima
za sve što ne postoji
Добродошли!
. . tumaram sobom kuća bez zidova lupam po duši soba bez odjeka otvaram oko bure pepela glava se odvaja podmetnut ambis sve znaju o meni ja ništa o sebi ovde bih stala il’ ostala pa živa zakopana čekala možda nade ima za sve što ne postoji
Пеко ЛАЛИЧИЋ ИЗГОВАРАМ СЕБЕ – 4 Од јутра до јутра сусрећем се са сутоном који би у мени да се скрије да у црно осване сунце па да ме оваквог није да ме нема овако јасног овако гласног овако у истину уплетеног.
Živimo pod istim nebom, grije nas i jedno sunce, imamo i ljubav svoju, za kojom nam kuca srce… … Ali nije tvoje nebo, isto kao moje sada, ni sunce ne grije ovdje, kao iznad tvoga grada… … Ni ljubav nam nije ista, tajne su to: moje, tvoje, otkriti se draga, mogu, gdje postoji samo dvoje.