Nocas je pepeo sa tvoje cigare
Pao na moje lice
Vetar ga je zalepio za moj obraz
Dok sam hodala kroz vrele nocne ulice…
Al žar je opekao moje srce
U hiljadu se raspalo kamencica
Zelim da zaboravim sve u
Pijanstvu bola i igri senki i lazi
Krila si mi dao, a ja luda
Shvatila nisam da si mi ih samo pozajmio
I onda ih otrgao natrag
Da li isto umire dusa
Kad rastaje se sa svim sto bi joj drago…
Isto na pocetku kraja,
Samo to praznina zjapi,
Cekam da kao bujica neka
Otrgne mene u neko daleko secanje.
Žar bola – Kristina Simic
Nocas je pepeo sa tvoje cigare Pao na moje lice Vetar ga je zalepio za moj obraz Dok sam hodala kroz vrele nocne ulice… Al žar je opekao moje srce U hiljadu se raspalo kamencica Zelim da zaboravim sve u Pijanstvu bola i igri senki i lazi Krila si mi dao, a ja luda Shvatila … Настави са читањем “Žar bola – Kristina Simic”
(Прочитано: 26 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 692.639 пута)