OSTRVO MIRA U OPŠTOJ LUDNICI – Slobodan Jevremović

No votes yet.
Please wait…

Najpre su srušili moje visine,
kulu lepote one, sasvim na vrhu brda,
da ne vidim bliske daljine naše,
da postanem rob i poput maškare, lude,
besciljno lutam i čekam da nečekam,
da milost nam daju i osvetle pute
one što vode tebi u lepote naše;
čekam da nečekam više, veoma se nadam
da zla ovog ne bude ni večno da traje,
da sreću opet, ponovo, napokon,
nama radosno daje.

I svašta smislili dalje ovoj napaćenoj duši,
sve zatvore svuda okolo srećom napunili
a zlo, pakost, mržnju, u javu pustili,
pa se nasladjuju kako to robovi ćute
i trpe u beznadju, tumaraju u boli
ulicama novim koje su naše nekada bile.

A ja sam pobeg’o u ravne okolne,
i tamo gradim najvišu kulu,
na najvišem bregu ravne ravnice,
tebe da vidim ponovo blisku,
da budemo sasvim i tamo i ovde,
da daljine nemaju nikakvog smisla
za neke voljene i neke sa srcem
i neke van zlobe i jada i roblja,
sa tobom mila čarobnice moja,
sa tobom uvek i kao i nekada,
miran i srećan,
sa tobom ja.

I šta više hoće od tebe i mene,
dosta su prepreka već postavili,
neljudi bez lica i glasa bez govora,
granice brane kao od Tatara
i ne haju za ljubav, o njoj i ne znaju,
ružnoće i gluposti javno postavili;
ali smo nadalje pametni i naši,
za dobro znamo, za ljubav znamo,
i nikom te sreće naše ne damo.

Neka ruše, bezlični ljudi, umova zlih,
glupaci pravi, ja ipak gradim,
i kulu moju opet da imam,
da tebe gledam i tebe snivam
i čekam sunce u ovom mraku
opet da dodje sjaj u bedaku
kao i uvek, kao i juče,
i svaki put tako,
mila moja.

(Bgd, 21.avg.2020)

(Прочитано: 23 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 692.156 пута)

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_bye.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_good.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_negative.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_scratch.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_wacko.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_yahoo.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_cool.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_heart.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_rose.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_smile.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_whistle3.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_yes.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_cry.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_mail.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_sad.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_unsure.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_wink.gif