Uzaludni beg
Od tebe ne umem da pobegnem,
koliko god daleko bila,
naši putevi su uvek blizu.
Od tebe ne umem pobegnem,
dok po pozornici pišem pesme
I isprepletanim rečima
stvaram valcer stihova.
Ti okupiraš moje listove,
knjige,
ploče,
korice istrošene sveske
ivice srca.
Od tebe ne umem da pobegnem,
i stalno ti se vraćam
kad se čini
da neko drugi
piše kao ja,
diše kao ja
i voli,
kao ja.
Od tebe ne umem da pobegnem,
jer umetnici
opijeni ljubavlju,
ne beže
oni od toga žive.
(C) Sara Vukosavljević, Beograd

