BILA JE TAKO LEPA… – Nina Miletić

BILA JE TAKO LEPA…

Gledao sam je tako nečiju i bila je…
Oh Bože, bila je tako lepa.
Onako zanosna plesala je s’ njim.
Sto puta lepše nego sa mnom.
Sto puta spretnije nego sa mnom.
Stoput vatrenije nego sa mnom.
Stoput sporije, stoput laganije.
Ma stoput nežnije.
I zamisli, bila je toliko čarobna.
Gledala ga je tako nežno, tako zaljubljeno, a kada me je videla samo se telom uz njegovo telo pripila snažno.
Da mi dokaže kako je srećna, da mi pokaže kako je voljena, da mi dokaže koliko je lepa s njim, lepša nego sa mnom.
Da mi pogledom kaže kako dobro pašu on i ona, jedno uz drugo.
Da su stvoreni jedno za drugo.
Da mi nije više mesto u njenom životu…
Sad me je ostavila po strani, da budem nemi posmatrač u kome su njih dvoje sretni, zagrljeni, zaljubljeni, a ja sam samo levo smetalo.
Ja sam putnik njene prošlosti,
Ovaj čovek koji drži moju ženu u rukama je njena sadašnjost.
Ja sam to dozvolio…
Ona više nije moja.
Ona nosi trag njegove kože, njegovih dodira, njegovih usana.
Moje više ništa ne stanuje u njoj.
Ni u duši, ni u telu, ni u sećanjima.
I gledam je, tako lepu, tako čarobnu i znam…
Nemam prava da je krivim.
Krivica je tu samo moja.
Gledam tu lutku od žene, koja mu se smeši, šalje mu poljupce i krivim sebe.
Zato što je meni mogla da šalje poljupce…
Mnome je mogla biti opijena.
Meni bi mogla da se smeši
Ja bih bio taj što crta taj lepi osmeh na tako lepo lice.
Sada sva ta lepota mojom krivicom pripada nekom drugom.
Nekome ko nisam ja.

O bože zašto je toliko lepa?
O bože, zašto sam toliko glup?

Настави са читањем “BILA JE TAKO LEPA… – Nina Miletić”

TAKO SI LEPA KAD SI PIJANA 🍷

TAKO SI LEPA KAD SI PIJANA…

Tako si lepa kad si pijana…
Držiš tu čašu tako visoko i tako elegantno.
Ispijaš to vino tako sporo, tako lagano, gutljaj po gutljaj.
Veruj mi anđele.
Tako si lepa kad si pripita.
Igraš kao da nikoga na svetu nema osim tebe.
Preplićeš vešto rukama, pucketaš tim tankim prstima, dok u jednoj ruci držiš kastanjete.
Igraš tim bosim nogama, lepa si tako pripita, žena si, al opet dete iz tvoje duše još nikud nije uteklo.
To dete koje se tako slatko smeje na glas i onda kad nije pravi čas.
Smeješ se na moje fore, na sve one neumesne šale, smeješ se zato što ima dovoljno alkohola u tvojoj krvi da ne plačeš. A znam, često noću zaplačeš onako trezna kad mene hvata san.
O, bože kako si lepa tako pripita…
S tim tragovima vina na tako sočnim tvojim usnicama.
Tako nežnim.
Tako ženstvenim.
A opet tako vatrenim, strastvenim.
Poljubi me tim usnama s ukusom oporog vina moja mala pijanduro.
Igraj, pleši moja bosonoga vilo, penji se na sto i napravi spektakl kakav do sada još svet nije video.
Pa tu čašu, koju tako elegantno i visoko držiš dok nazdravljaš baci na pod i razbij je na komade.
Ionako si poslednju kap iz nje ispila.
Ionako ti nije potrebna.
Znam, sutra će te boleti glava i biće ti muka od mamurluka.
Ali danas si moja.
Samo moja.
Večeras nećeš spavati sama.
Večeras si moja, samo moja, pijana dama.
I ostaćeš moja i kada budeš bila trezna.

 

Autor:Nina Miletić

Крушевац
Категорија: Одрасли песници

Nisam ja od onih – Nina Miletić

NISAM JA OD ONIH 🌹

Nisam ja od onih, znaš.
Što flertuju očima, miluju te rečima, gutaju pogledima da bi te osvojile.
Nisam ja od onih.
Jakih, nesalomivih, čvrstih neodoljivih, kraljica flerta.
Nisam ja od tih.
Prepotentnih, nadmenih, provokativnih, iskusnih, rešenih da igraju igrice.
Nisam ja od onih.
Lavica , kraljica, jakih žena, zmajica, vatrenih osvajačica.
Jer ako tu u meni tražiš,na pogrešnu si naišao.
Nisam ja od onih, krvoločnih, na rat spremnih, željnih konkurencije, ratobornih, ljubomornih, na sve spremnih, ponekad čak i pakosnih.
Nisam ja od onih.
Osvajačica što svuda uglas trube da će da te osvoje, ljutih rivalki koje u svima i svemu vide konkurenciju i bore se za onog, koji već odavno njima ne pripada.
Nisam ja lavica, nisam ni kraljica , nemam ni titulu , nemam ni krunu.
Ja ako gledam da te sa nogu oborim, gledaću da to izvedem nekako tiše.
Kao lagano padanje kiše.
Jer nikad nisam pljusak bila.
Ja ako gledam da te zavedem, to ću drugačije da izvedem.
Samo se blago osmehnem, a onda glavu okrenem.
A druge mogu, čak i ako to požele, da se pred tobom u potpunosti obnaže.
Šta mari.
Jer ženina lepota ne sastoji se ni u seksepilu, ni u umeću flertovanja već u tome da svaka od nas mora da nosi devojčicu u sebi.
U tome je ključ prave ženstvenosti.
Da umeš da se osmehneš kao devojčica.
Da porumeniš kao devojčica.
Da se postidiš kao devojčica.
Iako odavno,to više nisi.
Tako da ja ću samo da te gledam ovim svojim očima i tiho, tiše, ma najtiše da ti se osmehnem.
A one, neka te proždiru halapljivim očima.
Nemam ja ništa protiv toga.
Slobodno one nek budu kraljice.
Ja ne potpadam u taj soj.
Meni je nekako draže , da budem i ostanem – princeza.
Jer nisam ja od tih, što umeju glasno da zavedu.
Umeti tiho da zavedeš, to je, ipak – privilegija.

Govorim tiho i nosim devojčicu u sebi.
Sa sobom.

  Autor:Nina Miletić

0