ZVEZDANA NOĆ – Bakira Mavrić

ZVEZDANA NOĆ

Noć je uzvišena, dan je lep,
Osećam bliskost sa nebom,
Kao da ga držim,
Noći zvezdanog neba što bude mi maštu,
Nezaboravne slike uzvišenosti sa neba.

Noći su uzvišene, život divan je,
Želim da gledam okice tvoje,
Da mi ulepšaš noćne boje,
U njima lebdi neverovatna moć,
Letim hvatajući zvezde kroz zvezdanu noć.

Večita misao cveta u plave dane
I u noći crne,
Ljubav u srcu, to je zvezda gore na nebu,
Suviše kasno da prestanem da volim.

Mrkla noć, put kroz mir, zvezde lepe,
Napušteno, tiho, tajanstveno sve postaje,
U ponoć svemir miriše mi na zvezde,
Nemirne misli bez dna,
Prazna.

Kad u hiljadu zvezda razlije se nebo,
Kad mesec po putu sipa svoje srebro,
Kad zvezde zasvetle u tamnoj noći,
Nežno ljubi lice dok na nebu sja.

Tiha noć,srce u njoj strepi,
Jedna zvezdica da proviri
Kroz prozor tvoj,
U usamljenoj noći,
Ja ću doći,
Nebu bez stida prići.

Ali sve te zvezde tamo gore ćute,
Imaćeš i ti zvezde kakve niko nema,
Pričaju mi priče koje svi prećute,
Baca o nebu, vuče me neka trema.

Put do zvezda, želim da odletim,
San nosiš skriven pod kaputom,
Gledaću i ja noćas
Dve na nebu najlepše zvezde.

Tajanstvena je noć pod zlatnim zvezdama,
Kroz otvorene prozore duva lahor,
Družim se opet sa nebom bezazleno,
Treperavi zrak zvezde probija se
Kroz smeđe noćne senke,
Mesec stoji usamljen na vidiku.

Ali zvezdo, ti opet ćutiš
I nešto novo od mene kriješ,
U glavi mi odzvanja pesma tvoja,
Po tebe doći ću neke druge noći.

Настави са читањем “ZVEZDANA NOĆ – Bakira Mavrić”