DODIRI – Slobodan Jevremović

Onda kada u bespuću prestanu snovi i tmine zaprete svetlosti sunca i onda kada su preduge postale reči a slova neka i ne postoje i onda kada su mirisi kože kao kod ruže a bedra se sjaje lepotom duše a ruke dražesni zagrljaj traže i tebe svu blizu maze i maze, a grudi lepote me … Настави са читањем “DODIRI – Slobodan Jevremović”

Onda
kada u bespuću prestanu snovi
i tmine zaprete svetlosti sunca
i onda
kada su preduge postale reči
a slova neka i ne postoje
i onda
kada su mirisi kože kao kod ruže
a bedra se sjaje lepotom duše
a ruke dražesni zagrljaj traže
i tebe svu blizu maze i maze,
a grudi lepote me zanosno zovu,
i onda…

I onda
tek onda najviše osetim tebe
i tvoje telo i tvoju lepotu
i onda te volim i mazim i pazim
i prinosim mestu najlepše zvezde
u tmini ovoj veoma da svetli
u ljubavi toploj veoma da voli
i mene da mazi i mene da pazi,
ta zvezda lepote, moj najdraži živote,
ljubavne strasti i pripadanja
sasvim za mene, sasvim za nas,
tolike ljubavi i takvog nadanja
i tebe i mene i isto, za nas…

Onda
i volim te sasvim, strasno i jako,
i volim te nežno, i lepo, polako,
a samo uživam i ja znam sada
da samo su naši vrlo najlepši,
i samo su naši vrlo najdraži,
ti oni naši najsladji, lepotni,
dodiri…

(Bgd, 11. Maj 2017)

PRIJATELJICI – Slobodan Jevremović

Ti živiš u divnom svetu poezije, blizu mora, vetrova i planina, u onom svetu odličnih stihova, pravilno složenih al’ velikih istina, stihova za bolje razumevanje tvojih rima o životu, ljubavi, moru, željama; pa onda živiš na stranama slika i divnih torti, i prirode, slika prelepih devojaka i mačo momaka, leptira, lepote maca, kuca i srna … Настави са читањем “PRIJATELJICI – Slobodan Jevremović”

Ti živiš u divnom svetu poezije,
blizu mora, vetrova i planina,
u onom svetu odličnih stihova,
pravilno složenih al’ velikih istina,
stihova za bolje razumevanje tvojih rima
o životu, ljubavi, moru, željama;
pa onda živiš na stranama slika
i divnih torti, i prirode,
slika prelepih devojaka i mačo momaka,
leptira, lepote maca, kuca i srna
i ostalog velikog sveta prirode.

Ja Tebe ne znam, Ti živiš daleko,
ali si prva otišla od Tvojih problema
i meni k’o ANDJEO pravi poruke davala
i upute da uklonim stanje bola i nemoći,
kako da ipak ja snažan da budem
i željama pomognem dalekoj dragoj,
bolnoj i nejakoj, umorne duše
i sustigle nemoći tela bez odbrane
od zala raznih koje sam vrag tu šalje.

Ti si mi poslala snagu za nadu,
potstakla mene da snage još nadjem
i pomogla mi puno željama svojim,
da budem jak u nadama i želji
da moja najdraža sve preboli…

I hvala za vreme posvećenom meni
i mojoj dalekoj, i slaboj, milosnici miloj,
bolnoj a željnoj tople pomoći,
od mene, od njenih, od Tebe i svih nas.

I ti naravno imaš problema
a ja ih ne znam niti šta znam,
al’ kada Tebi pomoći treba
Ti meni piši i to ću uraditi
kao zahvalu za Tvoju pomoć
i želju poslanu da bolest prodje,
da zdravlje dodje,
i ljubav da bude opet k’o pre.

Tebi hvala, pomogla Ti si,
sa puno saveta i razumevanjem.
uputima za snagu volje da pomognem,
pa pravog prijatelja, upravo zato,
ja puno cenim,
a Ti to sigurno osećaš i znaš.

Ona je bolje i ja vesti čekam
ali Ti ovo moram da pišem,
da Ti zahvalim na Tvojoj divnoj dobroti,
i hvala kažem i to da Ti znaš.

Za Tebe, ne bliže znana prijateljice moja
ja ovo pišem uz posvetu Tebi,
uz hvalu ponovo i pozdrave moje
i želju Tebi da dobro budeš,
i uvek dobro i svuda dobro,
svuda kud ideš, živiš i voliš,
prijateljice draga a nepoznata.

(Bgd, 14. Mart 2017)

TVOJA NAJLEPŠA SLOVA – Slobodan Jevremović

“…DOBRO JUTRO TAMO NEKOME DALEKO… PROBUDILA SAM SE …. ODLIČNO SAM SPAVALA, ZNAČI DA SI MOJ SAN ČUVAO ANDJELE MOJ…OSJEĆAM SE JUTROS ODLIČNO, ALI MI NARAVNO JOŠ NEDOSTAJE SNA… JUČER DOISTA NISAM IMALA SNAGE… VOLIM TE I EVO ZA TEBE I MENE ZAJEDNIČKA JUTARNJA KAVICA I RUŽE ZA NAS DVOJE, DA NAM JUTRO ZAPOČNE S … Настави са читањем “TVOJA NAJLEPŠA SLOVA – Slobodan Jevremović”

“…DOBRO JUTRO TAMO NEKOME DALEKO… PROBUDILA SAM SE ….
ODLIČNO SAM SPAVALA, ZNAČI DA SI MOJ SAN ČUVAO ANDJELE MOJ…OSJEĆAM SE JUTROS ODLIČNO, ALI MI NARAVNO JOŠ
NEDOSTAJE SNA… JUČER DOISTA NISAM IMALA SNAGE…
VOLIM TE I EVO ZA TEBE I MENE ZAJEDNIČKA JUTARNJA KAVICA
I RUŽE ZA NAS DVOJE, DA NAM JUTRO ZAPOČNE S LJUBAVLJU.
PRATIM SVAKI KORAK I OSMIJEH TVOJ…NEDOSTAJANJE MOJE…”

I posle ipak boljih vesti od sinoć
jutros zatekoh tvoje najlepše reči,
a ja,
a monitor mutan od stalnog gledanja,
a tastatura mrljava, nevidljivih slova,
a računar neodmoren od dežurstva noćas,
a ja, ipak i sada, presrećno srećan.

I stigoše tvoja najlepša slova,
bez patnji i tuge i slabosti tvoje,
slova radosti, smeha i nade,
slova tvog stila i tvojih vrlina,
slova što brišu sve moje strepnje,
slova što sipaju latice tvojih ruža,
i donose nadu, samo za nas…

Ja čitam, i ponovo, čitam,
i već je monitor odjednom čist
i već je tastatura kao iz radnje
a slova blistaju, kao iz duše,
kao da su ih sami andjeli pisali…

A ja, ovde daleko,
veoma smeten i još nepovraćen,
čitam i čitam i nadam se tebi
i ne znam više šta ja da radim,
od radosti plačem, a neću da plačem,
to ne voliš, kažeš, muški ne plaču,
ja znam, mila, ja dobro to znam,
ali to duša mora odlučit’
– ja znam, ali je to od radosti samo,
molim te mnogo, razumi, da znaš.

Da samo ti, moja najdraža,
izašla iz okova i otrgnutih boli,
uz pomoć andjela koji te čuvaju,
koji ti daju snagu ljubavi,
da samo ti,
samo ti,
znaš.

Hvala ti puno za ove reči,
ja čitam i volim i znam
i uvek ja kažem, to znam,
da sada si moje nedostajanje,
a naše će želje biti uslišene
jer i naša daleka ljubav to zna.

(ZA TEBE, Bgd, 14. Marta 2017)

NEŠTO HITNO – Slobodan Jevremović

Ja ne čekam tebe i ne volim tebe, da ne znam da si bolesna, i iako je trenutno, da ja za to ne znam… Ja ne volim tebe na ovaj način a ti da ti patiš i trpiš bol, težinu bilo koje vrste… Ja zato molim, ja zato preklinjem, ako ti išta mogu pomoći, ti … Настави са читањем “NEŠTO HITNO – Slobodan Jevremović”

Ja ne čekam tebe i ne volim tebe,
da ne znam da si bolesna,
i iako je trenutno, da ja za to ne znam…

Ja ne volim tebe na ovaj način
a ti da ti patiš i trpiš bol,
težinu bilo koje vrste…
Ja zato molim,
ja zato preklinjem,
ako ti išta mogu pomoći,
ti reci meni,
ti mi se srcem obrati
da te pokušam spasiti svom
dušom svojom
koju ja imam samo za tebe…

Odmori se sada, spavaj i sanjaj,
a ako ti bilo šta treba, molim te, reci,
ti kaži, ti traži,
i sve ću ti dati i sve ću ti pomoći,
ja, tvoj samo, sada u nemoći,
ja, tvoje jedino nedostajanje.

Spavaj i ozdravi, milosnice moja,
spavaj i sanjaj, moja najdraža!

(Bgd, 13. Mart 2017)

IZDAJA VESNE IZ NASELJA TRNSKO – Slobodan Jevremović

Ni sanjao nisam, ni mislio nisam, o izdaji tvojoj još onih vremena i postupkom takvim mene izmenila, promenila puteve moje buduće, uskratila saznanje neznane ljubavi, osudila mene da počnem lutanja, tugu mi snažnu još tada nanela, dušu mi pritisla kamenim bolima, a terete još nosim, i smetaju, bole, od onda ih nosim, od tad ne … Настави са читањем “IZDAJA VESNE IZ NASELJA TRNSKO – Slobodan Jevremović”

Ni sanjao nisam, ni mislio nisam,
o izdaji tvojoj još onih vremena
i postupkom takvim mene izmenila,
promenila puteve moje buduće,
uskratila saznanje neznane ljubavi,
osudila mene da počnem lutanja,
tugu mi snažnu još tada nanela,
dušu mi pritisla kamenim bolima,
a terete još nosim, i smetaju, bole,
od onda ih nosim, od tad ne razumem
razloge zašto, razlog zbog čega,
da ti napustiš sva naša voljenja,
obećanja naša, osećanja naša,
zakletve za večnost, onda, na Savi,
i ljubav mladu, i moju najveću,
do tada prvu, i najveću do tad.

Zakletve na večnost ostale tamo
na peronu voza punog odlaska,
i nikada više, bez ikakvog znanja,
ja ne znam o tebi, gde živiš sada,
prezime sada, gde voliš sada,
ništa od tada ja nikad ne znam.

Šezdesetih krajem, a slutio nisam
izdaju tvoju da odbaciš ljubav,
i naša nadanja i naše nežnosti,
mene k’o krpu bez ikakvih vesti
u vojsci ostaviš u stavu neznanja,
da ništa ne poznam i ništa ne saznam,
ni tebe da ne znam, nikada ne znam,
i nikad od tada više te ne znam,
nikad od tada ja nikad ne znam
ni tebe ni razlog takvog odlaska…

Izdaja tvoja, Vesna iz Trnskog,
onog naselja iz Novog Zagreba
još uvek boli, još uvek smeta,
još uvek pitam, još uvek ne znam,
ali ne sudim, ali ne mrzim,
iako ne znam, razloge ne znam…
Sudiće Gospod grehe sve naše,
danas il’ sutra, svejedno kad,
pitaće razlog, izreći kaznu,
a ja nemire, Vesna iz Trnskog,
probam da lečim, izbacim boli,
i teško to ide, al’ vrlo se trudim,
i lakše uz ljubav one iz grada,
daleke drage iz prošlosti moje,
daleke tad neznane ljubavi moje
a sada najveće i nikome date,
one iz grada tvoje mladosti,
gde ti je naselje, gde bila si tad.

Izdaja tvoja, ako me nadješ,
jer ja ne mogu, adresu ne znam,
u gradu tvome adrese ti nema,
prezime ne znam novo sad tvoje,
pa izdaja tvoja biće rešena,
rečena meni ili Gospodu,
a ja sam isti, adresu znaš,
il’ neko tebe možda i pozna,
Vesnu iz Zagreba, naselje Trnsko,
VMA sestru beogradskog bloka,
neka mi javi, neznanje nestane,
pa razlozi kažu istine stare
i umirim nemire od prve ljubavi…

Izdaja Vesne iz naselja Trnsko,
izdaja mene i velike ljubavi
i izdaja naših snova o sreći
i velika izdaja nas…

(Bgd, 10. Maj 2017)

A JA ONDA – Slobodan Jevremović

A ja onda kad nemam snage, kad nemam vidike, daljine one i onolike da skratim i vratim tebe ovamo, da ne budeš tamo, u kući svega ali bez mene, u sobi pogleda na tebe i mene; a ja onda život protekli, kako da vratim, prošlosti najdraže, tebe povratim, pa šetam i smetam, šapćem i ćutim, … Настави са читањем “A JA ONDA – Slobodan Jevremović”

A ja onda
kad nemam snage,
kad nemam vidike,
daljine one i onolike
da skratim i vratim
tebe ovamo, da ne budeš tamo,
u kući svega ali bez mene,
u sobi pogleda na tebe i mene;
a ja onda
život protekli, kako da vratim,
prošlosti najdraže, tebe povratim,
pa šetam i smetam,
šapćem i ćutim,
slušam i pevam,
i budan sanjam,
i budan spavam,
i jave čekam,
i čekam i čekam…

A ja onda
tvoje najlepše slike
još opet gledam,
i nikom te ja
i neću i ne dam,
a vozovi stižu,
a prevozi stižu,
a datumi idu,
a vremena idu,
a ja onda,
ljubavi moja,
čarobnice moja,
najmila moja,
a ja onda,
a ja…
(Bgd, 09.Maj 2017)

NISAM TI BIO – Slobodan Jevremović

Nisam ti bio jastuk za spavanje, nisam ti bio milost za budjenje, nisam ti milovao snove života, ja nisam šaptao glasno te reči, ja nisam kupao te čiste lepote, ni okice tvoje, ni rukice tvoje, ni telo tvoje, najtvoje divote, ja spavao nisam ni voleo nisam, i tebe ni nisam usnama ljubio, ni tvoj sam … Настави са читањем “NISAM TI BIO – Slobodan Jevremović”

Nisam ti bio jastuk za spavanje,
nisam ti bio milost za budjenje,
nisam ti milovao snove života,
ja nisam šaptao glasno te reči,
ja nisam kupao te čiste lepote,
ni okice tvoje, ni rukice tvoje,
ni telo tvoje, najtvoje divote,
ja spavao nisam ni voleo nisam,
i tebe ni nisam usnama ljubio,
ni tvoj sam bio unutar nada
kod tvojih hodanja ka vrhu slobode,
kod tvojih nadanja i stalnih napora
da dodire pamtiš i večnost upoznaš,
sa mnom da vratiš dane mladosti,
kalendar listove prašnjave okreneš,
od davno i juče samo na danas,
za ljubav pa tako veliku saznaš,
i onda da snivaš i onda da spavaš…

Nisam ti bio, još nisam bio,
a kao da jesam.

(Bgd, 04.Maj 2017)

SAM – Slobodan Jevremović

Otišli snegovi, nestala zima, i proleće ide, uskoro leto, a život ovaj u čekanju prodje i više ne živim, ja samo volim, i volim sve više i želim sve više, a sam sam bez tebe, a sam sam bez nas. A srce te traži, greje samoću, ja skidam oblake tražeći sunce, kamen pomeram travu da … Настави са читањем “SAM – Slobodan Jevremović”

Otišli snegovi, nestala zima,
i proleće ide, uskoro leto,
a život ovaj u čekanju prodje
i više ne živim, ja samo volim,
i volim sve više i želim sve više,
a sam sam bez tebe, a sam sam bez nas.

A srce te traži, greje samoću,
ja skidam oblake tražeći sunce,
kamen pomeram travu da nadjem,
okvire menjam te sudbine stare,
ja život pomeram da nadjem lepotu,
ja sebe menjam u ljubav, divotu,
i tražim poljupce, nežnu mirnoću,
i osete tvoje još mene da menjaju
jer sam sam bez tebe, još sam bez tebe,
i još sam sam, eto,
još uvek sam…

(Bgd, 07.Maj 2017.)

MI ONDA NISMO – Slobodan Jevremović

(…Ja ne znam da li mi suze krenuše niz lice od radosti i sreće, ili od duge i preduge moje i samo moje i uvijek moje šutnje, i pitanja mi pamet razdiru, i vrijeme mi kroz prste prolazi, i tuga i sreća se isprepliću u mojim razmišljanjima… Pitam samu sebe, jesam li to ja…) Odavno … Настави са читањем “MI ONDA NISMO – Slobodan Jevremović”

(…Ja ne znam da li mi suze krenuše niz lice
od radosti i sreće, ili od duge i preduge
moje i samo moje i uvijek moje šutnje,
i pitanja mi pamet razdiru,
i vrijeme mi kroz prste prolazi,
i tuga i sreća se isprepliću
u mojim razmišljanjima…
Pitam samu sebe, jesam li to ja…)

Odavno postoje sećanja naša
i radosti i smejanja, i boli i lutanja,
i prijateljstva u svemu iskrena,
posebna, razumna, i razuzdana,
i poverenja najviše nama deljena,
i ćutanja, duge godine stalnog neznanja,
i lutanja, poznanstva, putovanja moja,
pa odlasci, putevi i vraćanja tvoja,
često neznana, nenajavljena,
a pravci drugačiji, putevi suprotni,
a sećanja uvek,
a nade uvek,
naše.

Vremenima ovih, prošlih, dalekih,
ja samo jednom probao jesam,
ja samo jednom pokuš’o jesam
tebe, moga najvećeg prijatelja,
kada si bila i uvek si bila,
i tad samo jednom, bez zaborava,
u hodniku onom koji se pamti,
pitat za jedan potreban samo
i poljubac hteo od srca ja dati
tebi,
ja, ostavljen bez Vesne, bez i razloga,
ja, nasmejan s tobom i tugom u srcu,
ja, tebi, najvećem najdražem prijatelju,
ja, samo od jednog tog pokušaja…

Mi onda nismo
zajedno pošli jednakim putem,
promenili sasvim naše živote,
oprosti onda što uvek žalim,
obeć’o jesam, al’ ipak žalim,
oprosti onda što ne znam da vratim
onaj trenutak, onaj moj pokušaj,
kada si NE tad rekla meni,
i ja odust’o i ništa dalje,
sem prijateljstva, najvećeg, daljeg,
i kao tad juče i kao tad sutra…

Mi onda nismo
a sada jesmo
i vremena ima,
i ljubavi ima,
ogromne ima, skupljene ima,
za danas i sutra, za noći i jutra,
i ovde i tamo
i za nas samo.

Mi onda nismo
i zbog tog patim,
oprosti što nismo,
al’ vreme da vratim
ne mogu, pa zatim,
sada i uvek
ja jesam tvoj.

(Bgd, 05.Maj 2017)

NE DIRAJ ANDJELA – Slobodan Jevremović

Ona je divna i lepa i dobra i nikada nije ni znala istinu da pravi andjeo ona jeste i dobra duša prava andjela, to nije znala nit osećala, već pomagala svima kome je mogla. A ti si zlotvore andjela napao samo zbog tvojih nečasnih namera i krila joj slomio i dušu povredio i telo joj … Настави са читањем “NE DIRAJ ANDJELA – Slobodan Jevremović”

Ona je divna i lepa i dobra
i nikada nije ni znala istinu
da pravi andjeo ona jeste
i dobra duša prava andjela,
to nije znala nit osećala,
već pomagala svima kome je mogla.

A ti si zlotvore andjela napao
samo zbog tvojih nečasnih namera
i krila joj slomio i dušu povredio
i telo joj uzeo za sebe samo,
od nje nemoćne, dobre al’ tužne,
za sebe, zlotvore, ti, samo za sebe.

A ona mila i ljupka i dobra,
kako je mogla da se odbrani,
kad si ti jači i mnogo snažniji
od nje dobre al’ previše krhke,
od nje, andjela krila povredjenih,
dušu si zgazio više no telo,
tragove ostavio u srcu njenom,
saznanje joj dao da nema dragih
da čuju pozive tuge svih ugroženih.

I prošlo je vreme, ona je bolje,
krila su dobro, al’ tragovi na duši…
I opet je andjeo i opet pomaže,
i opet leti i sve dobro deli,
i ona ne želi zlo ni tebi,
al’ ima ona onog ko brani
sve ugrožene duše na svetu,
i On sve vidi i On sve vrati,
i tebe će stići kazna za bedu!

A ti, moj divni andjele lepi,
zaboravi one težine na duši,
zaboravi bolne tragove na duši,
i neka te sreća još više prati,
i dobro dobrim nek ti se vrati,
ja zaista želim to i tebi!

A onom, i drugima, ja poručujem,
zlo ne, ne čini, uvek se vrati!

(Bgd, 29. Mart 2017)