PESMA PTICE SIRIN – Nena Miljanović

    Sad posle tebe Molim se Da mi oproste ptice Što više nemam čim da letim I poezija Što ne umem da pevam   Poslednje raspevano pero Iz krila rajske ptice Sirin u sebi Iščupala sam iz duše I zašiljeno bolom Zabola duboko u srce Da napišem najskuplju ljubavnu o tebi (piše se posle … Настави са читањем “PESMA PTICE SIRIN – Nena Miljanović”

 

 

Sad posle tebe
Molim se
Da mi oproste ptice
Što više nemam čim da letim
I poezija
Što ne umem da pevam

 

Poslednje raspevano pero
Iz krila rajske ptice Sirin u sebi
Iščupala sam iz duše
I zašiljeno bolom
Zabola duboko u srce
Da napišem najskuplju ljubavnu o tebi
(piše se posle ljubavi i plaća dušom )
U nadi
Da je još crvenog mastila u meni
Uzalud
Poslednju kap
Odneo si između stisnutih usana
U ćutanju
Koje je ubilo moju Sirin

 

Sad posle mene
Molim se
Da sam sebi oprostiš
Ono što smo ti oprostili
Moje pesme o tebi i ja:
Moju Ljubav

EVIN PSALM – Nena Miljanović

Prstenuj me Srcem i vlatima trave Sam ih spleti u poljima Bez reči i svedoka Venčaj me vetrom za svoju dušu Pod Suncem Između trave i tebe samo Svemir Između tebe i mene samo Ljubav Bez potpisa i overe Neka nas overi život Dok trajemo kao trava: I gažena ostaje zelena I kad nas izgazi … Настави са читањем “EVIN PSALM – Nena Miljanović”

Prstenuj me
Srcem i vlatima trave
Sam ih spleti u poljima
Bez reči i svedoka
Venčaj me vetrom za svoju dušu
Pod Suncem
Između trave i tebe samo Svemir
Između tebe i mene samo Ljubav
Bez potpisa i overe
Neka nas overi život
Dok trajemo kao trava:
I gažena ostaje zelena
I kad nas izgazi život volećemo se
Bez zakletvi i velikih reči o večnosti
Dragi
Ništa
Ništa mi ne nudi što će nas okovati
Ni neraskidivost braka
Ni sitost hleba (i života)
Ni sigurnost zidina doma
Gladnu ljubavi
U šume tišine me povedi i nahrani
Pronađi
Divlje kupine tamne kao tvoje oči
Golu kao istina
Ogrni me tvojim pogledima
Oblake svuci da me usnulu u tebi pokriješ
I nebo nam razapni za krov i dom :
Jedini je koji se ne ruši
Jer temelj mu je tvoje srce
Tu
Neka ti budem Eva
Samo to i ništa više
Samo prva Žena
Prvom Muškarcu…

MOJE DRAGO LUDILO – Nena Miljanović

MOJE DRAGO LUDILO Zaista, ludost je naoružati se mesečevim zrakom i verovati da je to koplje španskog zanesenjaka El ingenioso hidalgo Don Quixote de la Mancha (zar iko razuman još veruje u vetrenjače ) ali , protiv nečega se mora ustremiti koplje i stih inače, čemu pesničko viteštvo i posebnost ne zamerite mi ludost vi … Настави са читањем “MOJE DRAGO LUDILO – Nena Miljanović”

MOJE DRAGO LUDILO

Zaista,
ludost je naoružati se mesečevim zrakom
i verovati da je to koplje španskog zanesenjaka
El ingenioso hidalgo Don Quixote de la Mancha
(zar iko razuman još veruje u vetrenjače )
ali ,
protiv nečega se mora ustremiti koplje i stih
inače,
čemu pesničko viteštvo i posebnost
ne zamerite mi ludost vi koji niste poete
i to što nipošto ne želim biti vi:
vaš razložni svet mi preteći crno-beo,
pobiću sve svoje snove ako ne vidim svet kroz spektar,
jer ne umem da sanjam osim u šezdeset boja
i kad bih bila kao vi
plakala bih plavim i ljubičastim suzama
sve dok mi duša kroz oči ne iscuri
zbog šarenih sitnica koje bi se obezbojile
I smejte mi se sad
vi koji sve moje veliko smatrate sitnicama
jer smešno vam je što pevam sa vetrom u trščarima
i komadom trske dirigujem “Mesečevu sonatu”!

Pa dobro!
Smejte mi se,
nije mi žao što mi se podsmevate kao Fantomu iz opere,
vas mi je žao što ne čujete akorde u ševarima!
Mora da je tužno biti gluv za muziku vetra…
…i ne mreškati se površinom reke pod pljuskom,
ne mrestiti se i ne praćakati u vodama neprolaznosti
sa srebrnim mrenama i pijanim klenovima …
…plakala bih kad ne bih bila reka i riba,
sve dotle dok se od suza ne pretvorim u reku
poribljenu mojim pijanim od ljubavi pesmama !

I sad sam sasvim žalosna
jer moram da vas ostavim tu gde ste
i takve sive kakvi jeste
veče se bliži i kasnim već,
i žurim,
rugajte mi se koliko hoćete,
ali, ja učestvujem kao ritual majstor
u svečanostima večernjeg umiranja i jutarnjeg rađanja sunca
zbog poruke Obnovljivosti Ljubavi ,
u koju verujem kao u rađanje sunce posle zalaska
i čekam dokle je Sunca i mene
da me mutavu zbog rastanka
raspeva njegov povratak …

SEĆANJE NA OCA – Nena Miljanović

  ako bih sutra došla strašno bih se rastužila zbog korova i drače povrh tvoga spomenika sa izbrisanim slovima tamo na tom dalekom zapuštenom groblju pokraj savskih šuma oče ali ja i ne mislim da si ti tu sada kada sam starija nego ti retko i pomislim na tebe… samo s proleća kad resaju leske … Настави са читањем “SEĆANJE NA OCA – Nena Miljanović”

 

ako bih sutra došla
strašno bih se rastužila
zbog korova i drače
povrh tvoga spomenika sa izbrisanim slovima
tamo
na tom dalekom zapuštenom groblju
pokraj savskih šuma
oče
ali ja i ne mislim da si ti tu
sada kada sam starija nego ti
retko i pomislim na tebe…

samo s proleća
kad resaju leske i zažuti se dren
s radošću te se setim
i uske vijugave staze kroz zelena polja
i sebe petogodišnje na tvojim ramenima
i saginješ se
da mi grane vrba ne zakače kosu
dok koračaš koracima diva
kako si samo bio visok
skoro do trostrukog sunca
a ruke ti velike kao činije
milion šumskih jagoda stane u njih

tamo
u radosnom sunčanom svetu
tamo si mi tražio i brao mirisne bobice
crvene u travi
kraj šuma uz veliku plavu reku
u poljima
na kojim rađaju žabe gatalinke
i vilini konjici prozirnih krila
plavi i zeleni
ponekad ih sanjam
i smejem im se sa tobom u snu
i sutra ako bih došla
plakala bih neutešno
zbog diva i devojčice
koje je prekrila drača zaborava
i više ne bih imala šta da sanjam

OTISAK DUŠE NA PAPIRU -Nena Miljanović

Pesnikinjo Postoji li išta sjajnije i lepše Od Venere na istočnom nebu Kad umire noć da bi rodila dan Postoji Oko njegovo Neizrecivo duboko i sjajno Najistočnija tačka moga neba Koja rađa mene i stihove Oko njegove ljubavi U kom se rađam u više od žene U pesnikinju Ima li veće dubine Od dubine njegovog … Настави са читањем “OTISAK DUŠE NA PAPIRU -Nena Miljanović”

Pesnikinjo
Postoji li išta sjajnije i lepše
Od Venere na istočnom nebu
Kad umire noć da bi rodila dan

Postoji
Oko njegovo
Neizrecivo duboko i sjajno
Najistočnija tačka moga neba
Koja rađa mene i stihove
Oko njegove ljubavi
U kom se rađam u više od žene
U pesnikinju

Ima li veće dubine
Od dubine njegovog oka

Nema
Ronim mu na dah kroz zenicu
Dok ne ostanem bez disanja
Duboko do u njegovu dušu
I nigde joj kraja
Dubljoj od svih mora
I široj od neba
Tražim joj kraj i dno
I školjku njegovog bića da se zabiserim
I nikad da ne izronim
Tražim svoju smrt

Ženo
Postoji li išta strašnije od smrti

Postoji
Život bez njega

Pesnikinjo
Ženo
Postojiš li sad kad mu više nisi ljubav
Postoji li ova pesma

Ne postojim
I ovo nije pesma
Ovo je otisak duše na papiru
Koje piše Ljubav

Po sećanju na mene

AKO ME PITAJU ZA TEBE

Ako bi me pitali za tebe Ne bih imala šta da kažem Odavno već Ne znam kada ustaješ i ležeš…   A mislila sam Ne mogu preživeti dan Ako nisam deo svih tvojih sitnica Opsesivno je to kod razdvojenih ljubavnika Izboriti se s pitanjem “Bože Šta li sada radi” Uporna misao Nesnosna kao osica Ničim … Настави са читањем “AKO ME PITAJU ZA TEBE”

Ako bi me pitali za tebe
Ne bih imala šta da kažem
Odavno već
Ne znam kada ustaješ i ležeš…

 

A mislila sam
Ne mogu preživeti dan
Ako nisam deo svih tvojih sitnica
Opsesivno je to kod razdvojenih ljubavnika
Izboriti se s pitanjem
“Bože
Šta li sada radi”
Uporna misao
Nesnosna kao osica
Ničim je odagnati dok ti ne čujem glas
I oslušnem šum disanja
Tek par reči izmenjenih na brzinu
A sva ljubav stane u njih

 

Sada
Ne postavljam sebi više pitanja
Znam
Ništa se promenilo nije
Isti je ritam tvojih dana
I isti TI
Zaljubljenik u sunčeve zalaske i reku
I opčinjen punim mesecom
Lepi moj
O tome se ne govori nikome
Jer smejali bi mi se oni koji ne znaju
Koliko malo je dovoljno Velikoj Ljubavi
Samo ta srećna svest
Da smo ispod istog neba
I da sam ti misao kao i ti meni
Nepromenljiva kao volja Boga
Ta naša Ljubav skrivena na našem dnu
Kao dragocenost
Kojom se otkupljuje disanje
U vremenu u kom više nismo

 

I dragi
Ako me iko upita za tebe
Neću kao pesnik Baljagas
Crtati krst pepela i tišine u prašini
Ne
Samo ću širom otvoriti oči
I ponuditi zenice u odgovor
Tamo si ucrtan
Kao velika bela ptica koja spava
I čeka moju smrt da se probudi
I izleti iz mene
Zajedno s mojom dušom

 

Nena Miljanović

 

NE POKLANJAJ MI RUŽU… (osmomartovska)

  Ne budi korak ispred mene I ni u čemu iznad Hodajmo kroz život rame uz rame I podupirimo se Ti mene svojom snagom Ja tebe svojom nežnošću Ljubavi moja I ne poklanjaj mi ništa danas Za praznik tužnih žena Rasplakaćeš me Ako sam samo dan u godini Tvoja Posebna Ne poklanjaj mi ružu Ako … Настави са читањем “NE POKLANJAJ MI RUŽU… (osmomartovska)”

 

Ne budi korak ispred mene
I ni u čemu iznad
Hodajmo kroz život rame uz rame
I podupirimo se
Ti mene svojom snagom
Ja tebe svojom nežnošću
Ljubavi moja
I ne poklanjaj mi ništa danas
Za praznik tužnih žena

Rasplakaćeš me
Ako sam samo dan u godini Tvoja Posebna
Ne poklanjaj mi ružu
Ako ti ruža nisam svaki dan
I kad te trnjem svađa bodem
I nisam ti nežna
Isti sam miris koji te jednom opio
I ti si meni snaga
I kad si slab i nesiguran
Verujem u tebe i tu sam
Ramenom uz rame
Moj si Muškarac velikim slovom
I ne treba mi poseban datum da mi to budeš
Neka ne treba ni tebi

Molim te
Ne kupuj me ničim
Za praznik nevoljenih žena
I ne daruj mi ništa danas
Što mi nemaš dati svaki dan života
Sebe i svoju ljubav
Rame uz rame
I kad ne liči na ljubav iz mojih poema
Liči na Život
Jedini kojim mogu da živim sa tobom
I da te volim više nego sebe
Trnata i opojna
Tvoja
SVOJA

copyright © Nena Miljanović

LILIT (osmomartovska)

  Lilit sam: Creatio ex nihilo Kažu Misao Božija o biću u biću sa Adamom Pola od pola Tvorčevo I Muškarčevo A prognana iz ravnopravnosti Već svetim slovom o nejednakom nastanku Proganjana Provlačim se kroz vekove (kao krivica u mitu o posrnuću muškarca ) I kroz vatre gde sam spaljivana na lomačama Kad su i … Настави са читањем “LILIT (osmomartovska)”

 

Lilit sam:
Creatio ex nihilo
Kažu
Misao Božija o biću u biću sa Adamom
Pola od pola Tvorčevo
I Muškarčevo
A prognana iz ravnopravnosti
Već svetim slovom o nejednakom nastanku
Proganjana
Provlačim se kroz vekove
(kao krivica u mitu o posrnuću muškarca )
I kroz vatre gde sam spaljivana na lomačama
Kad su i pepeo moj smatrali za greh i zlo…

I neka me i dalje spaljuju
I moje “jeretičke “ pesme zajedno sa mnom!
Ako je greška osećati se sa jednakim jednaka
Telo sa telom i sa duhom duh
Neka me zbog toga smatraju za Lilit
Goreću na lomačama
Do iza Velikog Muškog Vremena
Dok Bog u religijama ne postane samo Biće
Ni muško ni žensko
Samo Biće od kog su sva bića
Jednako vredna jedno drugom
I zamisli o Tvorcu!

A dotle
Goreću i biti Lilit za gore od sebe
Jer svoje će slabosti na moje lomače
Sirovi mužjaci koji me poriču
Ako pod njima nisam samo ženka koja rađa
Demonkom će me zvati zbog nepokornosti
I neka
Ne žalim sebe zbog opekotina:
To na lomačama
Moja svesnost o jednakosti kali se u vatri
I svetlim nesagorela
I pevam neućutkana
Kao omražena pesnikinja Lilit

copyright © Nena Miljanović

HRONIKA JEDNE LJUBAVI

„Lastavice moja“ Rekao si krajem marta I pod strehama tvojih kapaka Izgradila sam gnezdo Lastavičasta Lakomislena Lepršala sam sam oko sna o tebi Poverovala sam da sam ti ptica…   „Brezo moja bela“ Šapnuo si početkom aprila: Izlistala sam pod tvojim prstima Zavijorila razvigorna Brezolika Belokora Pustila koren u tvome srcu. Mislila sam da si … Настави са читањем “HRONIKA JEDNE LJUBAVI”

„Lastavice moja“
Rekao si krajem marta
I pod strehama tvojih kapaka
Izgradila sam gnezdo
Lastavičasta
Lakomislena
Lepršala sam sam oko sna o tebi
Poverovala sam da sam ti ptica…

 

„Brezo moja bela“
Šapnuo si početkom aprila:
Izlistala sam pod tvojim prstima
Zavijorila razvigorna
Brezolika
Belokora
Pustila koren u tvome srcu.
Mislila sam da si me ukorenio .

 

“Pesmo moja nad pesmama”
Govorio si u danima zrenja i vrenja.
Propevalo je sve u meni
Sama sam postala sonata
Stihotvorna
Zlatoreka
Ispisala sam te svakom pesmom.
Pomislila sam da sam pesnikinja…

 

„Žena si moja“

Čekala sam da čujem.
Do jeseni sam čekala
Dok laste nisu napustile gnezda
I lišće breze razneo vetar
I mene raznele moje pesme…
Ćutao si
Jer
Već si imao ženu…

 

Nena Miljanović

 

BITI ILI NE BITI…

Ne ,  ( ljubavi moja), ne vezujem više  pojas ( nevinosti) oko kaftana od svilene  mesečine reči u koji  sam (raz)odevala  dušu dok pišem, gola kao istina do poslednjeg slova o tebi.   Ne, ( ljubavi tuđa), ne nosim  više taj ogrtač tvoje (ne)istine, ( ti si mi ga poklonio  za naš dan  Prvi i … Настави са читањем “BITI ILI NE BITI…”

Ne ,  ( ljubavi moja),

ne vezujem više  pojas ( nevinosti)

oko kaftana od svilene  mesečine reči

u koji  sam (raz)odevala  dušu dok pišem,

gola kao istina

do poslednjeg slova o tebi.

 

Ne, ( ljubavi tuđa),

ne nosim  više taj ogrtač tvoje (ne)istine,

( ti si mi ga poklonio  za naš dan  Prvi

i rekao da si ga za mene satkao od ljubavi

a već je bio nošen i već si voleo)

 

Da, (ljubavi),

ja i sad gola pišem o tebi

ali to više nisu pesme device  vestalke:

iskusna  poetska kurva ih peva,

koja zna umeće  da uveri da je ljubav

i kad se prodaje za goli život.

 

Pišem te (ne)ljubavi,

preživljavam …

 

copyright © Nena Miljanović