Добродошли!
pločnikom zalivenim podnevom u šetnji samovanja? razmišlja li o Elzi koja rubom obale riječne zaplićući nogama zov majčin ne čuje
pločnikom
zalivenim podnevom
u šetnji samovanja?
razmišlja li o Elzi
koja rubom obale riječne
zaplićući nogama
zov majčin ne čuje
Настави са читањем “PTICE KOJE TE PRATE – Mirko Popović”
što te je zadržalo u beskraju plaža pješčanih i kad je tišina valove ukrotila koji su daleko stijenje iza uma ljuljali cijelu noć
Kamo god pogled Seže Te beskrajne travke tišine Bili bi zeleni mlazevi svjetlosti Bili bi nesan urođenika iz Amazonije Pa bi mrmljajući ponovio Kako ni jedna travka u dolini Ne umire bez znanja cijele doline Priklanjam se tom suglasju Suhozida zaraslog u šipražje Dlanom bih polako dok bdim Ljuštio šutnju s te okamine Da se … Настави са читањем “PRIZOR – Mirko Popović”
Kamo god pogled
Seže
Te beskrajne travke tišine
Bili bi zeleni mlazevi svjetlosti
Bili bi nesan urođenika iz Amazonije
Pa bi mrmljajući ponovio
Kako ni jedna travka u dolini
Ne umire bez znanja cijele doline
Priklanjam se tom suglasju
Suhozida zaraslog u šipražje
Dlanom bih polako dok bdim
Ljuštio šutnju s te okamine
Da se oglasi o svojoj naravi
O plodnosti, svrsi i smislu
U nedođiji
Koju zaludno pokušavam
Usporediti sa slikama grada
Ostavljenih u daljini
Ali kamo god pogled
Seže
Grad je
Nečujan iz ove udaljenosti
Ne znam što bi rekao
Urođenik iz Amazonije
Tek i ovdje i tamo
Kaplje prolaznost
I glasno huji vrijeme
Ustajala sam Između simfonije i maestrala Nizvodno za zemnim varkama Niz koje proljeće miriše Uranjala sam žudno u porijeklo priče U kojoj je neko spaljivao Tvoje nenapisane pjesme
Ustajala sam
Između simfonije i maestrala
Nizvodno za zemnim varkama
Niz koje proljeće miriše
Uranjala sam žudno u porijeklo priče
U kojoj je neko spaljivao
Tvoje nenapisane pjesme
Настави са читањем “REKVIJEM – Mirko Popović”
Ne vidim te. U odlaske Si vinut. Ali te čujem izdaleka I šuteći samoću Na tren su sve pastelne boje izbrisale Teret s tvojih dlanova. (Zato i knjige o tome Oduvijek tražim na starim policama).
Ne vidim te. U odlaske
Si vinut. Ali te čujem izdaleka
I šuteći samoću
Na tren su sve pastelne boje izbrisale
Teret s tvojih dlanova.
(Zato i knjige o tome
Oduvijek tražim na starim policama).
Napisao si toga ljeta: Ne zaboravi se javiti kad porasteš kad tajne sazriju a ja sam kao ukleta pamtila smaragd tvojih očiju
Ostavio je sidro Dubinama I nikad se više Nije osvrnuo
Rana ti je Jednom Glagol živjeti ostavila Kao ametist I pokazala put: Ustraj Na predugoj i vječnoj Knjizi vremena, jednom će S ljepotom bivanja Nahrupiti bezbrižnost
Rana ti je
Jednom
Glagol živjeti ostavila
Kao ametist
I pokazala put:
Ustraj
Na predugoj i vječnoj
Knjizi vremena, jednom će
S ljepotom bivanja
Nahrupiti bezbrižnost
Zviždao je vjetar kroz pećinu A Zagledanî su mogli vidjeli Venerino Rumeno lice kao neizgubivu kaplju Stvoriteljeve ljubavi
Zviždao je vjetar kroz pećinu
A Zagledanî su mogli vidjeli Venerino
Rumeno lice kao neizgubivu kaplju
Stvoriteljeve ljubavi
Melodija je zaspala šute jarboli, otkopčajmo utihlo plavilo sredozemno nek’ pjesme doziva nek’ pjeva žednim usnama
Melodija je zaspala
šute jarboli, otkopčajmo
utihlo plavilo sredozemno
nek’ pjesme doziva
nek’ pjeva žednim usnama