Ostavio je sidro Dubinama I nikad se više Nije osvrnuo Gledao sam put Kojim je otišao I pitao se je li znao Da je nebo ostalo Čisto kao kristal ljubičast Je li znao da je bio mjesec U kojem je vladao Merkur I kako je drhtalo moje pero Gledao sam put Kojim je … Настави са читањем “DOBA, 3 /mirko popović/”
No votes yet.
Please wait…
Ostavio je sidro
Dubinama
I nikad se više
Nije osvrnuo
Gledao sam put
Kojim je otišao
I pitao se je li znao
Da je nebo ostalo
Čisto kao kristal ljubičast
Je li znao da je bio mjesec
U kojem je vladao Merkur
I kako je drhtalo moje pero
Gledao sam put
Kojim je otišao
I pitao se je li spoznao
Kako su kodovi borova
Zatvorili oči
U drugom su trenu
Presušile riječi
Samo je nada urasla
U kamen čežnje za jugom
S kojeg nikad više
Ništa nije odjeknulo
Rođen u Slivnu (Metković) 1944. gdje sam završio osnovnu školu. Srednju i visoku završio u Sarajevu. Četrdeset godina radio u državnim organima. Poeziju objavljivao u mnogim jugoslovenskim, potom bosanskogercegovačkim, srbijanskim, bugarskim, slovenskim, hrvatskim i crnogorskim časopisima i zbornicima, kao i na Radio-Sarajevu i Radio-Kometi. Objavio dvije samostalne knjige (poezija i proza) 1999. i 2001. godine, te dvije zajedničke (poezija). Godine 2010. u Zagrebu dobio nagradu za književnost.
Види све чланке од Mirko Popović
