Već izmiče sklad, već
svaka nova prilika se
u dna nedodira survava
a ti još romoriš
za njenim licem
Настави са читањем “USPAVANKA – Mirko Popović”
Добродошли!
Već izmiče sklad, već
svaka nova prilika se
u dna nedodira survava
a ti još romoriš
za njenim licem
Настави са читањем “USPAVANKA – Mirko Popović”
Možda je siječanjska
noćna tama
ogrnula nepoznatu djecu
što cijelu noć jecaju
Dodirujem
prašinu u albumima
odaziva se vrijeme
Настави са читањем “OVA MOJA ŠOLJICA ČAJA – Mirko Popović”
nije te zaobišla svjetlost
travanjskog vjetra
pa s ogrtačem odlaziš
niz golu beskrajnu cestu
tamo je saharska pustinja
tamo je dah nekog lica
smiješi ti se snohvatica i ne znaš
gdje se ulijeva gola
bijela cesta onoga trena
kad te briše svjetlost vjetra
kad ti se raskopčava ogrtač
i dirka oka ti
mimo prostora trepne
na klizavu površinu stola
netremice me gledajući
otac spušta netom pročitanu knjigu
Настави са читањем “JEDNO PROHLADNO SUNČANO POPODNE – Mirko Popović”
Sniježi
Tamo daleko umorne su
Stare knjige
Tamo daleko
Nevidljivo jato
Cvokoće
Настави са читањем “SNIJEŽI – Mirko Popović”
polusnom prilaze mi
koraci na stubama
u takva jutra moja djevojka
silazi s brijega
kosa joj vijori u ogledalima
dah joj puzi niz moje tijelo
ja na njenom palim
sunčane mreže
narove i naranče
i med usnulog zaostroga
odljepljujem
– zašto želiš letjeti nad davno
usnulim neponovljivostima
zaspale su zauvijek one ruke
koje si proljećem podmlađivala
i pjesme su dovršene
još se nijemo smiješe
s potonulim zvijezdama