DOK DRIJEMAJU ZLI – Mirko Popović

hajdemo noćas odlediti
ideal slobode što zaspao je
u provalijama tvojih očiju
u njima čitam da nije kasno
u skute nebeske odletjeti

prestani drhtati pred čeličnim
perlama svoje krletke
zajedno ćemo zaljuljati
šume davne tamo gdje vječno
slobodu pjevaju strune sna

hajdemo dok drijemaju zli
dok u mojim očima je
svjetlost suđene zvijezde
i nagovještaj svitanja
dok šumori raskoš
kojom misao mi svojeručno
potpisuje već vidljive
tragove čežnje za letom
dok se ne razvedre šume
pa mi dan s lica ne izbriše
bijeg i puteve beskrajne

Настави са читањем “DOK DRIJEMAJU ZLI – Mirko Popović”

NI KAOS, NI HARMONIJA – Mirko Popović

 

nije te zaobišla svjetlost
travanjskog vjetra
pa s ogrtačem odlaziš
niz golu beskrajnu cestu

tamo je saharska pustinja
tamo je dah nekog lica

smiješi ti se snohvatica i ne znaš
gdje se ulijeva gola
bijela cesta onoga trena
kad te briše svjetlost vjetra
kad ti se raskopčava ogrtač
i dirka oka ti
mimo prostora trepne

 

 

NA KRAJU LJETA – Mirko Popović

 

polusnom prilaze mi
koraci na stubama
u takva jutra moja djevojka
silazi s brijega
kosa joj vijori u ogledalima
dah joj puzi niz moje tijelo
ja na njenom palim
sunčane mreže
narove i naranče
i med usnulog zaostroga
odljepljujem

Настави са читањем “NA KRAJU LJETA – Mirko Popović”

MALA SKRIVENA RADOST – Mirko Popović

–  zašto želiš letjeti nad davno
usnulim neponovljivostima
zaspale su zauvijek one ruke
koje si proljećem podmlađivala
i pjesme su dovršene
još se nijemo smiješe
s potonulim zvijezdama

Настави са читањем “MALA SKRIVENA RADOST – Mirko Popović”