I SVICI SU NOĆAS – Milovan Petrović

I svici su noćas, nečujni u mraku, dok im svetlo na tren, tamu narušava, i sove su sada, zastale u letu, sve je tako tiho, moje zlato spava.   Njena plava kosa, ko slapovi, vali, rasula se svuda, po belom jastuku, sagnem se lagano, da je ne probudim, poljubim je nežno i dodirnem ruku.   … Настави са читањем “I SVICI SU NOĆAS – Milovan Petrović”

I svici su noćas, nečujni u mraku,

dok im svetlo na tren, tamu narušava,

i sove su sada, zastale u letu,

sve je tako tiho, moje zlato spava.

 

Njena plava kosa, ko slapovi, vali,

rasula se svuda, po belom jastuku,

sagnem se lagano, da je ne probudim,

poljubim je nežno i dodirnem ruku.

 

Ona na tren samo, u snu se nasmeši,

promeškolji malo, pa u san utone,

ja je samo gledam, u snu nasmejanu,

radujem se s njome, svakom novom danu.

 

Milovan Petrović

PIJANI MORNAR – Milovan Petrović

Pijani mornar ulicom hoda, dok jutro otkriva dan, pijani mornar ulicom šeta, dok luku napušta san.   Njegovu dušu ispuni tuga, i neka tužna seta, pijani mornar pati za ženom, negde na kraju sveta.   Crne mu misli, od noći crnje, po mozgu nevera šeta; “Da li je verna, ili me laže, dok ja sam … Настави са читањем “PIJANI MORNAR – Milovan Petrović”

Pijani mornar ulicom hoda,

dok jutro otkriva dan,

pijani mornar ulicom šeta,

dok luku napušta san.

 

Njegovu dušu ispuni tuga,

i neka tužna seta,

pijani mornar pati za ženom,

negde na kraju sveta.

 

Crne mu misli, od noći crnje,

po mozgu nevera šeta;

“Da li je verna, ili me laže,

dok ja sam na kraju sveta”.

 

Milovan Petrović

PROSUĆU ZVEZDE NA TVOJE PUTE – Milovan Petrović

Prosuću zvezde na tvoje pute, nek dođu u tvoj san, pozvaću mesec boje žute, reći da otera dan.   Moliću dan da ne žuri, da jutrom ne kvari san, tražiću sat da ne juri i zorom donese dan.   Pozvaću kišu na tvoje skute, da spere tugu i bol, doneti radost na tvoje pute i … Настави са читањем “PROSUĆU ZVEZDE NA TVOJE PUTE – Milovan Petrović”

Prosuću zvezde na tvoje pute,
nek dođu u tvoj san,
pozvaću mesec boje žute,
reći da otera dan.

 

Moliću dan da ne žuri,
da jutrom ne kvari san,
tražiću sat da ne juri
i zorom donese dan.

 

Pozvaću kišu na tvoje skute,
da spere tugu i bol,
doneti radost na tvoje pute
i sreću od jutra tog.

 

Sklanjaću sene sa staze tvoje,
da lakše savladaš strah,
tražiću ruke da se spoje,
da živim za tvoj dah.

 

Milovan Petrović

MAJKA – Milovan Petrović

Na kraju sela, u staroj kući, starica sama sedi. Na zidu lampa, u srcu tuga, zadrhti plamen bledi. Njene su misli negde daleko, u zemlji snega i leda, u sobi ormar, na njemu slika, sa slike sin je gleda. Drhtava ruka, sad Boga moli, kandilo s’ zida se klati; “Gospode Bože, pomozi sinu, da mi … Настави са читањем “MAJKA – Milovan Petrović”

Na kraju sela,

u staroj kući,

starica sama sedi.

Na zidu lampa,

u srcu tuga,

zadrhti plamen bledi.

Njene su misli negde daleko,

u zemlji snega i leda,

u sobi ormar,

na njemu slika,

sa slike sin je gleda.

Drhtava ruka,

sad Boga moli,

kandilo s’ zida se klati;

“Gospode Bože,

pomozi sinu,

da mi se kući vrati”.

Nestaje ulja,

lampa se gasi,

nastaje mrkla tmina,

starica šapće svoju molitvu;

“O… Bože vrati mi sina”.

 

Milovan Petrović

KAŽU MI – Milovan Petrović

Kažu mi da pišeš pesme, da stvaraš predivne rime, da tvoja ruka peru je vična, da život opišeš njime.   Kažu mi da si princeza, da živiš snove svoje, kažu mi da poput molitve, čitaju stihove tvoje.   Kažu mi a ja slušam, osećam svaki stih, pomislim… o Bože dali je, neko u njima od … Настави са читањем “KAŽU MI – Milovan Petrović”

Kažu mi da pišeš pesme,

da stvaraš predivne rime,

da tvoja ruka peru je vična,

da život opišeš njime.

 

Kažu mi da si princeza,

da živiš snove svoje,

kažu mi da poput molitve,

čitaju stihove tvoje.

 

Kažu mi a ja slušam,

osećam svaki stih,

pomislim… o Bože dali je,

neko u njima od njih.

 

Kažu mi a ja patim,

teraju pesak u oči,

o… kako bi voleo na tren,

u tvoje pesme doći.

 

Ja znam da u njih ne mogu,

da nisam sreće sin,

da sam na ovom svetu,

još jedan harlekin.

 

Milovan Petrović