Pjesme

 

VRTLOG BOJA

Zaboravih da pjevam.
Utihnula muzika
od buke vijesti,
žvakanja poluistina.

Okružena ekranima
prelijevam boje
u vrtlog informacija.

Sanjam o vremenu
gledanja u oči,
zajedničkog učenja
korak u korak.
Više ne rastemo.

Mreža nudi sve:
znanje i druženje.
S kim da pjevam?
Ko će mi reći:
“Može li ona naša?”

Ne sjećam se više
kad potonuh u jezero
prljave tišine,
otuđenosti od svih
sati drugarstva.

Plutam s nadom
da ću se probuditi
čim čujem melodiju.

PREVARA

Lažna tišina,
ne treperi ni list.
Ispod stabla
trune lanjska trava.
Ispucala zemlja
tuži dubinama,
žedna mjesecima.

Oblaci se skupljaju
na prvi matine.
Nestaje plavet,
ohrabrila se kiša,
prvo šapatom,
pa pljuskom.

Vjetar se udružio
sa orkestrom kapi,
lijepeći cvjetove
po površini vode.

Grane nemirno
savijaju vrhove.
Oluja se provukla
ispod tišine,
razmahala vrtlogom
opalog lišća.

Spečena kora
otvara brazde
koje se nećkaju.
Potočić kupi sve.